| | (Gorski Vijenac 4. dio) |
| | |
| | Obrad |
| | |
| s171 | Vidjeste li cudo i znamenje |
| s172 | ka se dvije munje prekrstise? |
| s173 | Jedna sinu od Koma k Lovcenu, |
| s174 | druga sinu od Skadra k Ostrogu, |
| s175 | krst od ognja ziva napravise. |
| s176 | Oh, divan li bjese pogledati! |
| s177 | U svijet ga jost nije takvoga |
| s178 | ni ko cuo niti ko vidio. |
| s179 | Pomoz, Boze, jadnijem Srbima, |
| s180 | i ovo je neko znamenije! |
| | |
| | Vuk Raslapcevic |
| | |
| s181 | Na sto mjeris dzeferdarom, Drasko? |
| | |
| | Vojvoda Drasko |
| | |
| s182 | Hocah ubit jednu kukavicu, |
| s183 | a za mi je visek ostetiti. |
| | |
| | Vuk Raslapcevic |
| | |
| s184 | Nemoj Drasko, tako ti zivota! |
| s185 | Ne valja se biti kukavica... |
| s186 | Ali ne znas, rdja te ne bila, |
| s187 | da su one sceri Lazareve? |
| | |
| | Stade velika graja navrh crkvine, na sjevernoj strani vise jezera. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s188 | Sto grajete, koji su vi jadi, |
| s189 | a evo ste gori nego djeca! |
| | |
| | Vukota Mrvaljevic |
| | |
| s190 | Dolece ni jato jarebicah, |
| s191 | i svakoju zivu uhvatismo. |
| s192 | Stoga graja stade medju nama. |
| | |
| | Svi iz grla povicu: |
| | |
| s193 | Pustite ih, amanat vi bozi, |
| s194 | jere ih je nevolja nagnala, |
| s195 | a ne biste nijednu hvatali. |
| s196 | Utekle su k vama da uteku, |
| s197 | a nijesu da ih pokoljete. |
| | |
| | Pustise jarebice, i vratise se s krstima otkuda su ih i digli. |
| | |
| | Skupstina o Malome Gospodjinu dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glave |
| | |
| | Glavari su se makli na stranu, a narod kolo vodi. |
| | |
| | Kolo |
| | |
| s198 | Bog se dragi na Srbe razljuti |
| s199 | za njihova smrtna sagresenja. |
| s200 | Nasi cari zakon pogazise, |
| s201 | pocese se krvnicki goniti, |
| s202 | jedan drugom vadit oci zive; |
| s203 | zabacise vladu i drzavu, |
| s204 | za pravilo ludost izabrase. |
| s205 | Nevjerne im sluge postadose |
| s206 | i carskom se krvlju okupase. |
| s207 | Velikasi, proklete im duse, |
| s208 | na komate razdrobise carstvo, |
| s209 | srpske sile grdno satrijese; |
| s210 | velikasi, trag im se utro, |
| s211 | raspre sjeme posijase grko, |
| s212 | te s njim pleme srpsko otrovase; |
| s213 | velikasi, grdne kukavice, |
| s214 | postadose roda izdajice. |
| s215 | O prokleta kosovska vecero, |
| s216 | kud ta sreca da grdne glavare |
| s217 | sve potrova i trag im utrije; |
| s218 | sam da Milos osta na srijedi |
| s219 | sa njegova oba pobratima, |
| s220 | te bi Srbin danas Srbom bio! |
| s221 | Brankovicu, pogano koljeno, |
| s222 | tako li se sluzi otacastvu, |
| s223 | tako li se cijeni postenje? |
| s224 | O Milose, ko ti ne zavidi? |
| s225 | Ti si zertva blagorodnog cuvstva, |
| s226 | voinstveni genij svemoguci, |
| s227 | grom stravicni te krune tazdraba! |
| s228 | Velicastvo viteske ti duse |
| s229 | nadmasuje besmrtne podvige |
| s230 | divne Sparte i velikog Rima; |
| s231 | sva vitestva njina blistatelna |
| s232 | tvoja gorda misca pomracuje. |
| s233 | Sto Leonid oce i Scevola |
| s234 | kad Obilic stane na popriste? |
| s235 | Ova misca jednijem udarom |
| s236 | prestol srusi a tartar uzdrma. |
| s237 | Pade Milos, cudo vitezovah, |
| s238 | zertvom na tron bica svijetskoga. |
| s239 | Gordo lezi veliki vojvoda |
| s240 | pod kljucevma krvi blagorodne, |
| s241 | ka malopred sto gordo idjase, |
| s242 | strasnom mislju prsih nadutijeh, |
| s243 | kroz divjacne tmuse azijatske, |
| s244 | gutajuc ih vatrenim ocima; |
| s245 | ka malopred sto gordo idjase |
| s246 | k svetom grobu besmrtnog zivota, |
| s247 | preziruci ljudsko nistavilo |
| s248 | i pletenje bezumne skupstine. |
| s249 | Bog se dragi na Srbe razljuti: |
| s250 | sedmoglava izidje azdaja |
| s251 | i satrije Srpstvo svekoliko, |
| s252 | klevetnike grdne i klevetu. |
| s253 | Na razvale carstva junackoga |
| s254 | zasja sveta Miloseva pravda, |
| s255 | okruni se slava vjekovjecno |
| s256 | Miloseva oba pobratima |
| s257 | i lijepe kite Jugovicah. |
| s258 | Srpskoj kapi svud ime pogibe. |
| s259 | Postadose lafi ratarima, |
| s260 | isturci se plahi i lakomi - |
| s261 | mlijeko ih srpsko razgubalo! |
| s262 | Sto utece ispod sablje turske, |
| s263 | sto na vjeru pravu ne pohuli, |
| s264 | sto se ne hce u lance vezati, |
| s265 | to se zbjeza u ove planine |
| s266 | da ginemo i krv prolivamo, |
| s267 | da junacki amanet cuvamo, |
| s268 | divno ime i svetu svobodu. |
| s269 | Sve su nase glave izabrane! |
| s270 | Momci divni, isto ka zvijezde; |
| s271 | sto su dosad ove gore dale, |
| s272 | svi padali u krvave borbe, |
| s273 | pali za cest, ime i svobodu. |
| s274 | I nase su utirali suze |
| s275 | vjesti zvuci divnijeh gusalah. |
| s276 | Proste nase zertve svekolike |
| s277 | kad je nasa tvrda postojbina |
| s278 | sile turske nesita grobnica. |
| s279 | Sto je ovo evo neko doba |
| s280 | te su nase gore umucale, |
| s281 | ne razlezu ratnijem klicima? |
| s282 | Pocinu ni rdja na oruzje, |
| s283 | ostade ni zemlja bez glavarah. |
| s284 | Nekrscu se fore usmrdjese... |
| s285 | Ujedno su ovce i kurjaci, |
| s286 | zdruzio se Turcin s Crnogorcem, |
| s287 | odza rice na ravnom Cetinju! |
| s288 | Smrad uhvati lafa u kljusama, |
| s289 | zatrije se ime crnogorsko, |
| s290 | ne ostade krsta od tri prsta! |