Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 3. dio)
 
 Vuk Micunovic
 
s89 Ne, vladiko, ako Boga znades!
s90 Kakva te je spopala nesreca
s91 teno kukas kao kukavica
s92 i topis se u srpske nesrece?
s93 Da li ovo svetkovanje nije
s94 na komu si sabra Crnogorce
s95 da cistimo zemlju od nekrsti?
s96 I bez toga ovo nam je slava,
s97 na koju se vrsni momci kupe
s98 sposobnosti svoje da kusaju,
s99 silu misce i brzinu nogah;
s100 strijeljanjem da se nadmasaju
s101 i sjecenjem u opkladu plecah;
s102 da slusaju bozju leturdjiju
s103 i da vode kolo oko crkve -
s104 da vitestvom prsa nabrecaju.
s105 To je tamjan sveti junacima,
s106 to gvozdeni srca u momcima!
s107 Turi takve razgovore crne!
s108 Ljudi trpe, a zene naricu;
s109 nema posla u plaha glavara!
s110 Ti nijesi samorana glava:
s111 vidis ovo pet stotin momcadi,
s112 koje cudo snage i lakoce
s113 u njih danas ovdje vidijesmo?
s114 Vidjase li kako strijeljaju,
s115 ka se grada vjesto izigrase,
s116 kako hitro grabljahu kapice?
s117 Tek sto vucad za majkom pomile,
s118 igrajuc se strasne zube svoje
s119 vec umiju pod grlom ostriti;
s120 tek sokolu prvo perje nikne,
s121 on ne moze vise mirovati,
s122 nego svoje razmece gnjijezdo,
s123 grabec slamku jednu i po jednu
s124 s njom put neba bjezi cijucuci.
s125 Sve je ovo nekakva nauka!
s126 Bez momcadi ove te su ovdje
s127 sest putah je jost ov'liko doma;
s128 njina sila, to je tvoja sila.
s129 Dokle Turci sve njih savladaju
s130 mnoge ce se bule ocrniti;
s131 borbi nasoj kraja biti nece
s132 do istrage turske ali nase...
s133 Nada nema pravo ni u koga
s134 do u Boga i u svoje ruke;
s135 nadanje se nase zakopalo
s136 na Kosovo u jednu grobnicu.
s137 U dobru je lako dobro biti,
s138 na muci se poznaju junaci!
 
 Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gadjaju puskama i broje kolika puta koja odjekne.
 
 Serdar Janko Djuraskovic
 
s139 Cudne puske, valja musku glavu!
s140 Svaka nasa sest putah odjekne,
s141 a dzeferdar Tomanovic-Vuka
s142 devet putah jednako se cuje.
 
 Serdar Radonja
 
s143 Vidite li cudo, Crnogorci!
s144 Prisuka sam pedeset godinah,
s145 na Lovcen sam vazda ljetovao,
s146 izlazio na ovu vrsinu:
s147 sto putah sam gledao oblake
s148 dje iz mora dodju na gomile
s149 i prekrile svu ovu planinu,
s150 otisni se tamo ali tamo
s151 s sijevanjem i s velikom jekom
s152 i s lomljavom strasnijeh gromovah;
s153 sto putah sam ovdjena sjedio
s154 i grija se mirno sprama sunca,
s155 a pod sobom munje i gromove
s156 gleda, slusa djeno cijepaju;
s157 gleda jekom grada stravicnoga
s158 dje s' poda mnom jalove oblaci,
s159 al' ovoga cuda jost ne vidjeh!
s160 Vidite li, ako boga znate,
s161 koliko je mora i primorja,
s162 ravne Bosne i Hercegovine,
s163 Arbanije upravo do mora,
s164 koliko je nase Gore Crne,
s165 sve je oblak pritiska jednako,
s166 svud se cuje jeka i grmljava,
s167 svud ispod nas munje sijevaju,
s168 a nas jedne samo sunce grije
s169 I dosta je dobro primarilo
s170 ka je ovo brdo vazda hladno.