Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Naslov: Suncareva majka

Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Bijase bredja jedna zena, pa usni da svake nedjelje po jedan dan ima jednoniciti doklen rodi: ako li to ne uscini, da ce se u njoj provrci dijete u sto drugo. Ona ovo poslusa, ali nehotice zaboravi jedan dan jednoniciti, nego nesto malo izjede, te kad dodje vrijeme do rodjenja, rodi struk bosioka mnogo lijep i preko mjere mirisan. Ova je zena gojila ovi struk bosilja, i oglasi se zanj po cijelom svijetu, dok negdje u svijetu cuje sin nekakvoga cara, pa podje u kucu one zene. Kad carev sin vidje ovi struk bosioka, omilje mu vrlo i zamoli mater njegovu da mu ga daruje ili za dobru platu proda; ali ova ne scedne nikako govoreci: "Da mi das polovinu ocine carevine zanj, ne bih ti ga dala." Cujuci ovo carev sluga, prisapti svome gospodaru, carevu sinu, da nista ne zbori, da ce joj ga on ukrasti, te tako i bude: nekako ga ukrade i carevu sinu odnese a ovi njega dobro daruje i obeseli se, pa zatvori struk bosioka u kamaru, a sjutradan ucita veliki objed i sazove mnoge svoje prijatelje na pir da im pokaze ovi struk bosioka. Kad objed bude gotov, podju sluge te jave gospodaru da je sve gotovo, ali kad se vrate, nadju sve pecenje i varivo iskotrljano kroz kuzinu i sve prosuto tamo amo. Kad sluge to vide, jave brze carevu sinu, a on videci zlu i goru, poruci gostima da ne dolaze, nego ih pozove kao sjutra, te tako i bude. Sutradan kad bude sve spravno, i sluge podju da jave gospodaru, opet nesto sve rasprsa u kuzini, prospe jela zgotovljena i polomi sudove. Zacude se sluge pa i sami carev sin, te naredi da se treci dan treci objed pripravi, i postavi straze da vide kroz vrata ko to radi. Posto objed bude gotov, izidu svi iz kamare i stanu virjeti ko ce doci; kad li tamo sta je! djevojka zlatnijeh kosa, te oni cuvaduri jednak skoce i u kuzinu utrce te je uhvate i dozovu careva sina. Kad je carev sin vidi, zacudi se i obraduje, pa je zapita otkuda ona u kuzinu, a ona se prepade i ispovidje mu na tajno da je ona oni struk bosioka sto ga on goji i u kamari mirise, pa da je misljela da se on pripravljajuci one objede zeni i da joj je zao bilo, jer se nadala da ne ce druge nego nju vjencati. Car cujuci to i videci prekolijepu djevojku obraduje se i obeca joj da ce je vjencati, samo ako se po zakonu Hristovu pokrsti, i ona mu se obeca da hoce. U toliko dodje nekaka potreba da carev sin ide na vojsku, i ne mogase mu se ionako nego da ide. Na polasku prizove svoju milu pa joj rece: "Ja idem na vojsku, i tebe s velikom ranom na srcu ostavljam, nego ti se molim da se ti opet prometnes u struk bosioka dok se ja vratim, i da se nikome ne pokazes, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo ovdjen ovo malo zvonce, kad se ja, ako bo! da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se provrzi kakva si danas." On podje, i tek sto se s njom poljubi, prometnu se ona u bosiok. Dvije careva sina ljubaznice, videci da je carev sin prestao k njima dolaziti, dosjete se jadu, da je kakvu drugu djevojku k sebi dobavio a njih zaboravio, pa se dogovore da navalice podju u kamaru dje carev sin lezi. Kad uljezu, nista drugo ne vide nego haljine, postelju i jos sto sto careva sina kroz kamaru i ovi struk bosioka; ali se nista ne dosjete. Obijajuci kroz kamaru tamo amo, eda se nije kakva djevojka dje sakrila, ugledaju i ono malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradicke u ruke uzme, te zvonce zazvoni. Zalosna zlatnokosa misleci da je ono carev sin sto zakuca, na jedan put se prometnu djevojkom i medju one dvije iznenada stade. Posto ih vidje, a ove dvije nju, zacudise se, i ove potonje dvije dosjete se, te spopanu jadnicu i zakolju, pa je mrtvu u goru ponesu. U vecer sluga careva sina noseci veceru djevojci, ne nadje struk bosioka, nego po kamari strasnu krv; dosjeti se svome zlu i bojeci se, da ga carev sin ne smakne, pobjeze iz grada onoga. Prolazeci jedna baba onom gorom naidje na djevojku bez glave a glava kod nje, pa joj se razali videci onaku mladicu, te stane brati nekakovijeh trava i ozivi je. A ova je baba bila suncareva majka. Kad ona sirota ozivlje i vidje da je u gori, zagrli babu i nikada se od nje odvojiti ne hocase. Ali joj baba rece: "Ti, scerce moja, hajde s Bogom kuda znas, ja nijesam kadra ni sama sebe hraniti, ja sam siromasna bez nigdje nikoga, a ti si mlada i zelena, pa kako ti Bog da." Odgovori joj ona: "Ne, za Boga tako! ti si mene ozivljela, i ja sam tebe duzna do smrti ljubiti, a lasno cemo zivljeti: ja cu prodavati moje zlatne kose pa i sebe i tebe hraniti, a kad sve kose prodam, ondar cu travu po gori brati pa tebe hraniti." Na ovo baba pristane, te sjutradan ova djevojka odreze bic kose zlatne i poslje babu na pazar, govoreci da ga ne da za manje od sto zlatnijeh cekina. Podje baba u oni isti grad dje je carev sin bio, koji se vec s vojske vratio i vas grad u korotu stavio za smrt svoje ljubavnice. Baba tamo amo hodajuci, sreca je nanese na careva sina, pa ga upita, hoce li kupiti ovi bic zlatne kose. Kad carev sin vidi, vas umre od cuda, dosjeti se da je ovo kosa njegove drage, pak uhvati babu i upita, otkuda joj ova zlatna kosa. Baba se prepane i kaze sve. Ondar on brze bolje uzjase na konja a na drugoga uzjase babu, te s njom u ono selo dje baba zivi. Kad tamo, upazi djevojku dje place i narice svoga dragoga. On pritrci k njoj te se tu izljube, pa ondar s njom i s babom doma. Posto je car upita, i ona pripovjedi sve sta joj se dogodilo, on naredi te one dvije proklete djevojke pogube, a snjome se po zakonu vjenca, i babu do smrti kao svoju mater drzi i po smrti carski ukopa.