Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Naslov: Dobra d\jela ne propadaju (II)

Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

On prave misli bez i kakvog straha izidje gore, a ovi ga onda uhvati i preko broda u more baci. Brod je jedrio, i on se ve'c nije mogao njega uhvatiti. Onda ministar otide opet spavati. Mladoga na"sljednika carskog iznese sre'ca na jednu seku podaleko od kraja, ali pod jednu pustinju, dje nikome tuda prolazak ne bija"se, da bi ga izbavio. Kad ujutru svane, vide oni u brodu da njega nema, pa po"cnu plakati i jaukati sude'ci, da se notnjo sam nehotice utopio, i nikako se nijesu mogli utje"siti i za najvi"se njegova "zena, jer su se premnogo pazili. Kad dodju kod cara, jave mu nesre'cu, koja im se u putu dogodila. Tada nastane tuga i pla"c u carskom dvoru za mnogo, i nigda se utje"siti nijesu mogli. Njegove roditelje car primi i kod sebe ih uzdr"zi kao "sto je obe'cao bio. Nesretni zet carev sjede'ci na plo"ci morskoj "zivlja"se o travici, koja bje"se pri plo"ci prirasla, vas bje"se ve'c pocrnio, aljine na njemu izagnjile, da se ne moga"se poznati i ni od kuda "zive du"se, koja bi ga izbavila, dok sre'com njegovom poslije petnaest dana i petnaest no'ci eto ti jednog starca na "stapu pokraj mora dje ribu lovi. On ga odmah stane vikati i moliti, da ga na suho prenese. Starac mu se obe'ca: "Ho'cu" re"ce "ali da mi plati"s." ""Od kud 'cu ti platiti" odgovori mu on, "kad ni haljine na sebi nemam."" "Ni"sta za to" starac odgovori; "evo ja imam pri sebi kalamar i pero, ako umije"s pisati da mi se potpi"se"s, od svega svoga, "sto bi i gda imao, da 'ce"s mi polovicu dati." On na to pristane sa svim srcem. Starac onda zagazi i dodje do njega, on mu se potpi"se, a starac njega na suho prenese. Onda on od ku'ce do ku'ce, od sela do sela, go, bos, crn i gladan, dade mu neko ga'ce a neko ko"sulju, samo "sto tijelo pokrije. Nakom trideset dana donese ga sre'ca u carev grad i pred carev dvor, te sjedne sa "stapom u ruci pokraj vrata od dvora, a prsten vjen"cani s imenom njegovijem i njegove "zene a careve "s'cere jo"s mu je na ruci stajao. U ve"ce sluge careve prime ga u dvor i dadu mu "sto je iza njih ostalo da jede. Sjutridan podje i sjedne ukraj vrata od carske ba"s"ce; ali dodje ba"s"covan te ga otole o'cera govore'ci mu, da 'ce sad car tuda pro'ci sa svojom familjom. On se otole makne i opet sjedne u jedan kraj od ba"s"ce, dok evo ti cara gd\je "seta s njegovom materom, a otac njegov sa caricom, a "zena njegova s krvnikom njegovim, ministrom. Onim se jo"s nije hotio otkriti, ve'c oni "setaju'ci prodju pokraj njega i dadu mu nekoliko novaca; ali na onoj ruci kojom je novce prihvatao, prsten je stajao, "zena ga njegova ugleda, i ne mogu'ci ni pomisliti daje on nje mu"z, re"ce mu: "Nu, daj mi ruku, da vidju prsten taj kakav je." Ministar, koji je do nje stajao, malo se ka i prepane i re"ce joj: "Odmakni se" veli "kako bi s ovom odrpanicom govorila?" Ali ga ona ne 'cedne ni slu"sati, ve'c uzme prsten i pozna ime nje i nje mu"za. Kako se njoj tada u"cinilo, kako li se srce bilo okamenilo, kad prsten ovaj vidje; ali se opet ustrpi i premu"ci. Kad dodju u dvor, ka"ze ona ocu svom, kako je prsten nje pokojnog mu"za poznala u prosjaka onoga "sto u ba"s"ci sjedja"se, "nego po"slji" re"ce "neka ga zovnu, da ga ispitamo, od kud je prsten oni u ruke njegove do"sao." Car odmah po"slje sluge, te prosjaka dovedu. Onda ga car po"cne ispitivati, od kud je, i kako se zove, i kako je prsten taj u ruke njegove do"sao. On se vi"se ne moga"se uzdr"zavati da im se ne otkrije, ve'c po"cne im redom kazivati, kako ga je ministar oni kad su bili u putu, preko broda u more bacio, i kako ga je sre'ca na jednu plo"cu blizu kraja nanijela, na kojoj je petnaest dana i petnaest no'ci "zivio o travi, koja je pri plo"ci prirasla bila, i nakom ovoliko dana kako ga je starac jedan otlen izbavio, "i evo" re"ce "Bog i moja pravica donese me opet mojim roditeljima i mojoj ljubi." Oni kad ovo "cu"se, onijeme od radosti, a po"sto se malo razabra"se, sko"ci car i zovne oca njegova i mater i ka"ze im, "sto se dogodilo od sina njihovoga. Ko bi sad mogao iskazati radost ovu, koja ih obuze, kad su se poznali, kako li veselje u tome dvoru postade! Odmah mu doneso"se svijetlo i novo odjelo, izmi"se ga p obuko"se. Za toliko dana trajala je radost i veselje ne samo u njihovom dvoru, ve'c po cijelom gradu, pjevalo se i veselilo, i njega za mladog cara okruni"se. Car odmah zapovjedi, te onoga ministra uhvate i da ga zetu na volju da mu sudi. On mu sve oprosti, ne dade ga ni ubiti ni objesiti, ve'c samo o'cera ga izvan njihovog carstva, da vi"se pod vlast njihovu ne pripada. Novi car po"cne carovati, kad nakom malo dana njegova vladanja, evo ti mu onoga starca, koji ga je iz mora izbavio, nosi oni potpis "sto mu je potpisao, da 'ce mu kad god bi "sto imao, od svega polovinu dati. Do"sav"si starac u dvor, zamoli sluge da ga pred cara puste. Sluge uljezu k caru i ka"zu mu, da jedan starac "zeli k njemu uljesti. Car dopusti, i starac uljezav"si pokloni mu se i poljubi mu ruku i metne mu kartu na koljeno. Car uzme i pro"cativ"si je re"ce mu: "Dobro, star"ce moj, sjedi, ja sam danas car, ali da sam i prosjak, ja 'cu rije"c moju i potpis moj potvrditi; ve'c pri"cekaj, da po"cnemo dijeliti. Car iznese knjigu i po"cnu prvo gradove dijeliti: "Ovaj" re"ce "meni, ovaj tebi" pi"su'ci sve na kartu, doklen sve podijele od najvi"sega grada do najmanje ku'cerice. Starac uzme svoju polovinu zapisanu svu u karti, i pokloni je opet caru govore'ci: "Na, nijesam ja starac, "coek zemaljski; ve'c sam ja andjeo Bo"zij, kojino sam poslan bio od Boga, da tebe iz mora izbavim za tvoja dobra djela, koja si do sad pred Bogom u"cinio. Ve'c caruj i u"zivaj, da ti bude dugovje"cno." Andjela nestane, a on ostane sretno vladaju'ci.