Napomena: U Be"cu 1821., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Podje nekakav car sa svojom "zenom i sa k'ceri da se "seta po moru na ladji. Kad malo odmaknu od brijega, onda dune vjetar, pa ga baci "cak u nekakvu zemlju, dje se o njegovu carstvu ni"sta i ne "cuje (kao ni on o ovome "sto do sad ni"sta nije "cuo ni znao). Kad izidju na suvo, on nije smijo ni kazati da je car, a novaca nijesu imali sa sobom ni"sta, a ne znaju'ci nikaka zanata, nijesu se mogli druk"cije raniti, nego se on najmi, da "cuva seoska goveda. Po"sto tu pre"zive tako nekolike godine, ugleda sin cara od one zemlje njegovu k'cer, koja je bila vrlo lijepa i ve'c dorasla do udaje, pa ka"ze svom ocu i majci, da se drugom nikakom djevojkom ne 'ce o"zeniti, do k'ceri govedara iz toga i iz toga sela! Otac i mati, i drugi dvorani stanu ga odvra'cati, da se prodje te sramote; kako bi on, carski sin, uzeo govedarsku k'cer, kod toliki drugi carski i kraljevski k'ceri itd. Ali sve zaludu! on ka"ze: "Ja nju, ja ni jednu? Kad ve'c vide, da druk"cije ne mo"ze biti, onda car po"slje jednoga svog vezira, da javi govedaru, da 'ce car da mu uzme k'cer za sina. Kad vezir otide i javi to govedaru, a govedar ga zapita: "Kakav zanat zna carev sin?" Vezir se upropasti: "Bog s tobom, "cove"ce! Kako 'ce carev sin znati zanat? "Sto 'ce zanat carevu sinu? Zanate ljudi u"ce da se rane njima, a carev sin ima zemlju i gradove " Govedar ka"ze opet: "E! ako ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam moje k'ceri." Vezir se vrati, te ka"ze caru, "sta govori govedar. Sad postane "cudo jo"s ve'ce. Oni su mislili, da 'ce to za govedara biti najve'ca milost i "cest, "sto mu carski sin uzima k'cer; a on pita kakav zanat zna carev sin! Car po"slje drugoga vezira; ali govedar ka"ze jedno te jedno: "Dok carev sin (veli) ne nau"ci kakav godj zanat, i ne donese mi svoju rukotvorinu, dotle nema ni"sta od prijateljstva!" Kad se i ovaj vezir vrati, te ka"ze, da govedar neda djevojke, dok carev sin ne nau"ci zanat kakav godj (samo nek je zanat); onda carev sin zadje po "car"siji, da gleda kakav je zanat najlak"se nau"citi Odaju'ci od du'cana do du'cana, i gledaju'ci kako razli"cni majstori rade, dodje na du'can, dje se pletu rogo"zine, i to mu se u"cini najlak"si zanat; pa ga po"cne u"citi, i nau"ci za nekoliko dana; pa onda oplete sam jednu rogo"zinu, te je odnesu govedaru, i ka"zu mu, da je carev sin nau"cio zanat, i da je to njegova rukotvorina. Govedar uzme rogo"zinu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: "Koliko to vrijedi?" A oni mu ka"zu: ""Cetiri pare.'"

"E! (veli) dobro! "cetiri pare danas, "cetiri sjutra, to je osam, a "cetiri preko sjutra, to je dvanaest itd. Da sam ja taj zanat znao, ne bi danas "cuvao seoski goveda." Pa im onda ka"ze, ko je on, i kako je tu do"sao; a ovi se onda obraduju jo"s ve'cma ("sto uzimaju djevojku od cara, a ne od govedara), i s najve'cim veseljem vjen"caju momka i djevojku i provedu svadbu; pa onda dadu ovome caru ladje i vojsku, te otide preko mora i nadje svoju zemlju.