|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jovan i divski starje"sina
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Jovan i divski starje"sina
(iz Crne gore) (I dio)
Car ho'ca"se izgubiti ljubu,
Car ho'ca"se, i nevolja mu je,
E mu ljuba mlogo zakrivila,
I za to je care pomrzio;
Ma je sluge izgubit' ne dadu,
No se mole caru "cestitome,
Te gospodju svoju izmoli"se:
Car je svoje sluge poslu"sao,
Pokloni joj "zivot za godinu.
Ona sina ima"se Jovana,
Pa djetetu svome govorila:
"O kamo te, moj Jovane sine!
"Ho'ce"s li se odricat' od majke?"
Dijete su suze propanule,
Pa dijete majci govorilo:
""Cuje"s li me, moja mila majko!
"Ja 'cu s tobom po sv'jetu bje"zati."
A njemu je majka govorila:
"Hajd' uljezi caru u saraje,
"Te izvedi gojena Labuda,
"Da bje"zimo, sinko, po svijetu."
Sko"ci Jovan od zemlje na noge,
Te je majku svoju poslu"sao
(A nema mu do petnaest ljetah),
I Labuda svoga izvodio,
Ba"ci"se se njemu o ramena;
No je Jovan majci govorio:
"A za Boga, moja mila majko!
"Kad m' odvoji od oca mojega,
"Koji nema do mene jednoga,
"Kud 'cemo se, majko, dijevati?"
A majka je sinu govorila:
"Da bje"zimo, sinko, po svijetu,
"A od cara i moga i tvoga,
"A daleko trideset konakah,
"Dje ne care ni "cuti ne mo"ze,
"A nekmoli o"cima vidjeti."
Oni bje"ze zemljom i svijetom,
Dok dodjo"se u divsku planinu,
Tu nadjo"se studenu pe'cinu,
Ali u nju sedamdeset divah,
Medju njima divski starje"sina.
Kad Jovana divi ugleda"se,
Krenu"se se, da mu uzmu glavu;
"Zestok li je ludani Jovane!
Od bedrice sablju izvadio,
Slobodno je njima udario,
I pos'je"ce sedamdeset divah,
A skri mu se divski starje"sina.
On je s majkom nojcu boravio;
A kad sjutra dan i zora dodje,
No se Jovan strpljeti ne moga',
Ve'c on u lov u planinu podje
Na njegova gojena Labuda,
Te on lovi srne i ko"sute;
Kad po podne sunce navalilo,
On otide u pe'cinu k majci
I donese srnu i ko"sutu,
Da zarani odagnatu majku.
No mu majka tader besjedila:
"O Jovane, hajde pred pe'cinu,
"Te po"cini trudan i umoran."
On poslu"sa roditelja svoga.
Hitro Jovan pred pe'cinu podje,
A majka mu diva ugledala
U pe'cinu, divsku starje"sinu,
Pa joj divski starje"sina vika:
"Hajd' ovamo, Jovanova majko!
"Hodi k mene, da a"sikujemo."
A ona mu tader besjedila:
"Hodi k mene, divski starje"sina!
"Hodi k mene, da mi lice ljubi"s."
A on joj je tader govorio:
"Ja ne smijem od Jovana tvoga,
"Koji zgubi sedamdeset divah,
"No kad dodje Jovan u pe'cinu,
"A ti tvoje dijete upitaj,
"Boji li se do Boga i koga,
"Pa najprije igru zametnite,
"Prokletoga u ruke prstena,
"Oko njega te se kune krivo,
"Dijete je ludo i nevje"sto,
"Ti 'ce"s njega lasno nadigrati,
"Pak mu sve"zi ruke naopako,
"A ja 'cu ga onda pogubiti,
"Pak 'cem' onda mi a"sikovati."
A kad Jovan u pe'cinu dodje,
Ve"cera"se gospodsku ve"ceru,
Pa mu tader majka govorila:
"O Jovane, moj jedini sine!
"Ti izgubi sedamdeset divah,
"A ti ide"s, sinko, planinama,
"Boji"s li se do Boga i koga?"
No joj Jovan rije"c govorio:
"Ja se bojim Boga velikoga,
"Ne bojim se nikakva junaka,
"Doklen mi je gojeni Labude."
Tad' Jovanu besjedila majka:
"O Jovane, moj jedini sine!
"Mi smo jadni, sinko, obojica,
"Hod', da malu igru zametnemo."
Jovan svoju poslu"sao majku,
Pa je "snjome igru zametnuo,
Ponajprijed u ruke prstena;
On moga"se nadigrati majku,
On moga"se, nego ne ho'ca"se,
No je njega majka nadigrala:
"Ja sam tebe, dijete, dobila."
Pa mu obje savezala ruke
Od lakatah te do vrh nokatah;
Ludi Jovan rastegnu rukama,
Na sedmoro konop raskinuo.
Kada sjutra dan i zora dodje,
Jovan podje u lov u planinu.
|
|
|