|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Kumovanje Gr"ci'ca Manojla
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Kumovanje Gr"ci'ca Manojla
(iz Crne gore).
Dvije su se kume podignule,
Dvije kume, u jednoga kuma,
U onoga Gr"ci'ca Manojla;
Jedno jeste tanana Grkinja,
A drugo je bijela Vlahinja.
U Vlahinje "cedo mu"sko bilo,
U Grkinje nije, no djevojka,
I dodjo"se kumu na dvorove,
Te krsti"se dvoje djece ludo.
A kad sjutra zora dolazila,
No da re"ce tanana Grkinja:
"Mio kume, Gr"ci'cu Manojle!
"Promijeni ovu djecu ludu:
"Daj ti mene "cedo Vlahinjino,
"A Vlahinji da damo djevojku,
"I dajem ti Bo"zu vjeru tvrdu,
"Dva"s 'cu ti ga izmjerit' sa zlatom."
Prevari se, Bog da ga ubije!
Pa razm'jeni dvoje djece ludo.
Ondolen se kume podignule,
Kad Vlahinja planinama bila,
Ne"sto joj se "cedo usciktalo;
Majka mu se bje"se prepanula,
Pa po"cinu nasred druma puta,
Te razvila ono "cedo ludo;
Ali nije mu"sko, no djevojka!
"Snjom udari o kamenu stancu,
Sta ju cika, kako zmije ljute,
Pa otide natrag kukaju'ci.
Kada kumu na dvorove dodje,
Kumu svome rije"c govorila:
"A za Boga, moj kume Manojle!
""Sto prodade kuma za cekine?
"Platio ga svetome Jovanu!"
A on joj se krivo kunija"se:
"A nijesam, moja mila kumo,
(A dijete dr"zi na koljenu)
"Ta ne ijo od ovoga meso!"
Tada mlada na dvorove podje
I be"siku praznu ponijela.
A Manojlo konja uzjahao,
I Grkinji na dvorove podje,
Te mu mlada "cedo naplatila.
Pa ondolen otide Manojlo;
Kad je bio drumu u planinu,
Na put srete jedno jagnje crno,
Pa upali "zestoku strijelu,
Te pogodi ono jagnje crno,
Pa g' ispe"ce drumu u planinu,
Ispe"ce ga, pa objedovao,
Jedno ple'ce u zobnicu ba"ca,
Pa otide na svoje dvorove.
Al' ga srete vjerenica ljuba,
Ona bje"se suzna i krvava,
No ju pita Gr"ci'cu Manojlo:
""Sto je tebe, moja vjerna ljubo?"
Sve mu, "sto je, po istini kaza:
"Isko"ci mi iz ruku dijete,
Provr"ze se crnijem jagnjetom,
"I ute"ce mene uz planinu."
Manojlo se tade sjetova"se:
"Ja sam, ljubo, jagnje do"cekao,
"Ubio ga, pa ga ispekao,
"I od njega, ljubo, objedova',
"I ple'ce sam mesa ostavio;
"Vrzi ruku u zobnicu vrancu!"
Ona ba"ci u zobnicu ruku,
Ono ple'ce mesa dofatila,
Al' je ono od djeteta ruka!
Tader mu je ljuba govorila:
"A Manojle, trag ti poginuo!
"Ti ne bio prodavati kuma."
Bogu fala, jer j' ovako bilo!
|
|
|