Home
Texts
User Agreement
Privacy Policy
Contact
Google

Related links
Link to us

          Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Naslov: Sveci blago dijele (iz Crne gore)
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić

Sveci blago dijele (iz Crne gore)

Zbor zboriše Boži apostoli
Boga moli Ognjana Marija:
Zbor zboriše na nebeska vrata,
Otud dođe Gromovnik Ilija,
A pita ga Ognjana Marija:
"Đe si bio, moj brate Ilija?" -
"Kazaću ti, Ognjana Marija:
"Ja sam bio u zemlju prokletu,
"Đeno jeste Bože nezakonstvo:
"Đe ne mole Boga, da pomogne,
"I ne sluša porod roditelja,
"A ne sluša mlađi starijega;
"Đe kum kuma ne drži za kuma,
"Đever snasi o sramoti radi;
"Đe brat brata po sudovim' ćera
"I muči ga mukah pred Turcima;
"Ne svetkuju sveca nikakvoga,
"Niti žegu u crkvu svijeće,
"Niti služe Božu leturđiju."
Ono reče, na noge ustade,
I Gospodske dare dijeliše,
Što je njima Gospod poklonio:
Sveti Petar i apostol Pavle
Ev' uzeše punje i šenicu [1] ,
Svet' Ilija groma nebeskoga.
A Marija munju i strijelu,
Sveti Toma pečat od oblakah,
Aranđeo jesenje brijeme,
A Nikola na vodu brodove,
Sveti Spase žitnjega cvijeta,
Sveti Savo leda i snijega,
Sveti Jovan sabor anđelima,
A Đorđije proljetnje cvijeće.
Kad anđeli[2] dare dijeliše,
Oni sv'jetu muke udariše:
Ilija ih gromovima gađa,
A Marija munjom i strijelom,
Ne mogli ih Bogu obrnuti.
Aranđeo navali brijeme,
Nikola im zatisnu brodove,
Sveti Petar i apostol Pavle
Uzeše im punje i šenicu
I od zemlje svakoji berićet;
Pa ih Bože sunce izgorelo,
Gorelo ih tri godine danah,
Dok uzavre mozak u junaka,
Dokle puče kami u lugove,
A osanu gora kroz planine;
Dokle crna zemlja ispucala,
Puče crna zemlja po tri lakta,
Te se lome konji i junaci;
Sveti Savo puštio snijega,
Tri godine snijeg ne opade,
Dok u svijet ništa ne ostade,
I ovčari ovce izgubiše,
Iz svijeta čele pobjegoše,
Sa svijem se svijet dotamani,
Do u Sr'jemu, u to mjesto župno;
E se kupe Srijemski glavari
Na sakupu pred bijelom crkvom,
Tu dođoše mlogi sveštenici,
Posjedaše, đe je Mjesto kome;
Otud dođe samouče đače,
Pa im đače riječ progovara:
,Svi se, braćo, na noge dignite,
"I pružite mene desne ruke,
"Vjeru dajte, da me ne varate!"
Svi jedanak od zemlje skočili,
I svi đaku desnu ruku dadu;
Tada đače njima progovara:
"Ho'te, Bogu da se obrnemo!
"Da služimo Božu leturđiju,
"Da molimo Boga po zakonu."
Svi se bjehu k Bogu obrnuli,
Po tri puta ljube zemlju crnu;
I posluša porod roditelja,
I posluša mlađi starijega,
I brat brata ne vodi na sudu,
Ni ga muči mukah pred Turčinom,
I svetkuju sveca svakojega,
I svi mole Boga milosnoga
Bez prestanka i dnevi i noći
Po pravilu, ka' je Bogu milo;
I Bog im je usliša' molitve,
Smilova se Bog na sirotinju,
Te se opet svijet naslijedi.

1) U Crnoj se gori punje zove ono vino, s kojijem se ustaje u
slavu; a šenica se ovdje spominje radi koljiva, poskura i krsnoga
kolača.

2) U više pjesama slušao sam, da se sveci zovu anđeli