|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sveci blago dijele (iz Crne gore)
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Sveci blago dijele (iz Crne gore)
Zbor zborise Bozi apostoli
Boga moli Ognjana Marija:
Zbor zborise na nebeska vrata,
Otud dodje Gromovnik Ilija,
A pita ga Ognjana Marija:
"Dje si bio, moj brate Ilija?" -
"Kazacu ti, Ognjana Marija:
"Ja sam bio u zemlju prokletu,
"Djeno jeste Boze nezakonstvo:
"Dje ne mole Boga, da pomogne,
"I ne slusa porod roditelja,
"A ne slusa mladji starijega;
"Dje kum kuma ne drzi za kuma,
"Djever snasi o sramoti radi;
"Dje brat brata po sudovim' cera
"I muci ga mukah pred Turcima;
"Ne svetkuju sveca nikakvoga,
"Niti zegu u crkvu svijece,
"Niti sluze Bozu leturdjiju."
Ono rece, na noge ustade,
I Gospodske dare dijelise,
Sto je njima Gospod poklonio:
Sveti Petar i apostol Pavle
Ev' uzese punje i senicu [1] ,
Svet' Ilija groma nebeskoga.
A Marija munju i strijelu,
Sveti Toma pecat od oblakah,
Arandjeo jesenje brijeme,
A Nikola na vodu brodove,
Sveti Spase zitnjega cvijeta,
Sveti Savo leda i snijega,
Sveti Jovan sabor andjelima,
A Djordjije proljetnje cvijece.
Kad andjeli[2] dare dijelise,
Oni sv'jetu muke udarise:
Ilija ih gromovima gadja,
A Marija munjom i strijelom,
Ne mogli ih Bogu obrnuti.
Arandjeo navali brijeme,
Nikola im zatisnu brodove,
Sveti Petar i apostol Pavle
Uzese im punje i senicu
I od zemlje svakoji bericet;
Pa ih Boze sunce izgorelo,
Gorelo ih tri godine danah,
Dok uzavre mozak u junaka,
Dokle puce kami u lugove,
A osanu gora kroz planine;
Dokle crna zemlja ispucala,
Puce crna zemlja po tri lakta,
Te se lome konji i junaci;
Sveti Savo pustio snijega,
Tri godine snijeg ne opade,
Dok u svijet nista ne ostade,
I ovcari ovce izgubise,
Iz svijeta cele pobjegose,
Sa svijem se svijet dotamani,
Do u Sr'jemu, u to mjesto zupno;
E se kupe Srijemski glavari
Na sakupu pred bijelom crkvom,
Tu dodjose mlogi svestenici,
Posjedase, dje je Mjesto kome;
Otud dodje samouce djace,
Pa im djace rijec progovara:
,Svi se, braco, na noge dignite,
"I pruzite mene desne ruke,
"Vjeru dajte, da me ne varate!"
Svi jedanak od zemlje skocili,
I svi djaku desnu ruku dadu;
Tada djace njima progovara:
"Ho'te, Bogu da se obrnemo!
"Da sluzimo Bozu leturdjiju,
"Da molimo Boga po zakonu."
Svi se bjehu k Bogu obrnuli,
Po tri puta ljube zemlju crnu;
I poslusa porod roditelja,
I poslusa mladji starijega,
I brat brata ne vodi na sudu,
Ni ga muci mukah pred Turcinom,
I svetkuju sveca svakojega,
I svi mole Boga milosnoga
Bez prestanka i dnevi i noci
Po pravilu, ka' je Bogu milo;
I Bog im je uslisa' molitve,
Smilova se Bog na sirotinju,
Te se opet svijet naslijedi.
1) U Crnoj se gori punje zove ono vino, s kojijem se ustaje u
slavu; a senica se ovdje spominje radi koljiva, poskura i krsnoga
kolaca.
2) U vise pjesama slusao sam, da se sveci zovu andjeli
|
|
|