|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba Jakšića Mitra
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Jakšića Mitra
(iz Sinja)
Dvorbu dvori bogat u bogata,
A siroma jedan u drugoga:
Jakšić Mitar u vojvode Janka;
Ne dvori ga, da dvorbu izdvori,
Nit' ga dvori, da mu najam plati,
Već da vidi njegovu sestricu,
Da je vidi, i da je obljubi.
Dvorio ga devet godin' dana,
Kad deseta godina Nastala,
Ne more je mlade ni viditi,
Kamo l' će je junak obljubiti;
Razboli se Mitar dite mlado,
Razboli se bolom brez bolisti,
K njem' dolazi robinja divojka,
Pa je Mitru ona govorila:
"Što je tebi, Mitre dite mlado?
"Koja ti je golema nevolja,
"Tere si se junak razbolio?"
A veli joj Mitar dite mlado:
"Kad me pitaš, robinjo divojko,
"Sve ću tebi kazivati pravo:
"Evo ima devet godin' dana,
"Da ja dvorim Janka gospodara;
"Ne dvorim ga, da dvorbu izdvorim,
"Nit' ga dvorim, da mi najam plati;
"Već, da vidim njegovu sestricu,
"Da je vidim, i da je obljubim;
"Već te molim, robinjo divojko!
"Sastavi me s gospojicom tvojom,
"A ja ću te lipo darovati:
"Daću tebi četvere aljine:
"Dvoj' od svile, dvoje od kadife."
Ka je bilo večer po večeri,
Ona Mitru večeru nosila
I uzela ključe od čardaka,
Pa ga vodi gospoji divojki.
Devetera vrata otvorala,
Dok je Mitra divojki uvela;
Kad divojka Mitra sagledala,
Ovako je njemu govorila:
"O radosti, velika dragosti!
"Dušo moja, mlad Jakšiću Mitre!
"Ljubi mene, koliko ti drago,
"Pak me vodi dvoru bijelome"
Ljubi Mitar gizdavu divojku,
Ljubio je do zore bijele.
Kad je bila zora zabilila,
Skočila se lijepa divojka,
Skočila se na noge lagane,
Pake ide u kulu bijelu,
Kupi blago Janka brata svoga,
Paka iđe doli u podrume,
Te izvede dva konja golema,
Sebi jednog, a Mitru drugoga,
Na gotove konje posidoše,
Paka biže goricom zelenom.
Kad u jutru jutro osvanula,
Iđe Janko u kulu bijelu,
Da obađe mlad-Jakšića Mitra,
Ali Mitra u kuli ne nađe;
Iđe k seki u čardake gornje;
Al' mu sestre u čardaku nije;
Kada ode konjim' u podrume,
Dobri konja u podrumu nije;
Onda se je Janko ositio,
Pa je dobra konja posidnuo,
Te za njima iđe u potragu,
I stiže i ma trećem konaku,
Pa je Janko Mitru besjedio:
"O bora ti, mlad Jakšiću Mitre!
"Ako si mi sestru ti odveo,
"Za što si mi blago ti odnio?
"Blag' odnio i konje odveo?"
A veli mu Mitar dite mlado:
"Da moj šura, vojevoda Janko!
"Sestru ne bi za boljeg udao,
"Brez blaga je ne bi ni udao;
"A imade devet godin' dana,
"Da te dvorim, vojevoda Janko,
"Ja sam dobra konja izdvorio."
Onda mu je Janko govorio:
"Ajde s Bogom, Mitre dite mlado!
"Pazi meni drage sestre moje!
"Na putu ti dobra sreća bila,
"A pod nogam' svi dušmani tvoji,
"Kako konju i ploče i čavli!"
|
|
|