Glavna strana
Tekstovi
Uslovi kori"stenja
Privatnost
Kontakt informacija
Google

Korisni linkovi
Link prema nama

          'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

<str:VII/str:1>

S A R A J E V S K A O K O L I N A

I. SARAJEVSKO POLJE

ANTROPOGEOGRAFSKA PROMATRANJA

\dag POPA STJEPE i \dag VLADIMIRA TRIFKOVIĆA

<str:1/str:3> **** U V O D -------

Kada su izdana _Uputstva za proučavanje sela_ mi smo, držeći se tih Uputstava, opisali mahale: Zenik, Kotorac, Močioce, Mrkojeviće, Rešu, Romaniju, Šahbegoviće, Vojkoviće, Grlicu, Lasicu, Rasnicu, Glavogodinu, Kovače, Vrutke i Lokve u sarajevskom kotaru, zatim Bradinu, Borčane i Repovce u konjičkom kotaru. Uveli smo mahale po administrativnoj podjeli, da bi lakše imali cjelinu pojedinih krajeva, jer mahalu negdje čini jedno, negdje više sela, a negdje je jedno selo podijeljeno na dvije mahale.

Kasnije kad je _G. Dr. J. Cvijić_ izdao svoje _Antropogeografske probleme Balkanskog Poluostrva_ i kad je izdata prva knjiga _Naselja Srpskih Zemalja_ zatraženo je i od nas da u cjelini opišemo sarajevsku okolinu, čemu smo se mi rado odazvali.

Prešavši na posao vidjeli smo na kakve se sve teškoće nailazi pri proučavanju sela, naročito pri ispitivanju kretanja stanovništva, te smo, uviđajući da nećemo moći opisati cijelu sarajevsku okolinu, taj posao podijelili na dvoje. Prvi će dio biti sela u Sarajevskom Polju koja leže zapadno od Sarajeva. Drugi će dio biti opis sela po Planini, istočno, sjeverno i južno od Sarajeva. Ali kako su sva ta sela u najbližoj okolini Sarajeva, to će oba opisa nositi i naslov Sarajevska Okolina.

<str:3/str:4> Prije nego prijeđemo na sam opis u Sarajevskom Polju iznijećemo položaj Sarajeva prema ovim selima. Sarajevo je uvučeno u dolini između brda Trebevića (južno), Bakija (istočno), Grdana (sjeverno) i Huma (zapadno). Kroz varoš teče rijeka Miljacka koja dolazi od istoka između brda Jekovca i Alifakovca i ide kroz varoš zapadno u Sarajevsko Polje. Miljacki su pritočice sa sjevera: Piruša koja teče ispod Bakija i Vinograda kroz Pirušu, Potok i Baš-Čaršiju i utječe u Miljacku niže mosta Careva. Druga je pritoka Protoklinica koja izvire pod Grdanom i teče između Ćurčića i Banjskog Brijega i utječe u Miljacku niže gimnazije. Dalje Koševa, koja teče kroz mahalu Koševu i Hiseta i utječe u Miljacku niže mosta Skenderije. Južne su pritoke Miljacke: Megara koja teče ispod Rida i utječe niže Šeher-ćaina mosta, Bistrik koji teče iz Trebevića niz mahalu Bistrik i utječe niže Latinskog Mosta i Mutni Potok koji izvire pod Trebevićem, teče kroz mahalu Mutni Potok i utječe kod Čeidžičkog Mosta.

Kuće su u Sarajevu dijelom u ravnici između pomenutih brda, a dijelom po stranama i kosama njihovim. U ravnici su glavna čaršija i evropski dio varoši od Šećer-ćaina mosta, pa oko Miljacke s obje strane do novog Sarajeva, niže glavnog kolodvora i oko potoka Koševe. U stranama su kuće ispod Trebevića, južno po Alifakovcu, Ridu, Bistriku, Mutnom Potoku, Pišćivodi, Sobunaru i Borku, istočno po Vratniku, Bakijama, Jekovcu, Sumbul-mahali i Kovačima, sjeverno po Budakovićima, Bardaklijama, Bjelavama, Banjskom i Ćurčića Brijegu i sjevero-zapadno po kosi i stranama brijega Gorice. Od god. 1887. Sarajevo se počelo širiti prema Sarajevskom Polju i danas pod grad spadaju Kovačići, Borak, Prstenak, sva kolodvorska ulica od duvanske fabrike do nove malte (trošarinarska stanica) <str:4/str:5> i Novo Sarajevo ispod Pofalića. U ravnici oko Miljacke i potoka Koševe i Piruše na visini je od 530--550 m. nad morem, dočim i stranama Bistriku, Bjelavama, Budakovićima, Ridu i Vratniku kuće se postepeno uzdižu i do 800 m. Brdo Trebević ima nad Sarajevom kod Čoline Kape 969 m., a iznad ovoga mjesta na visu Sofe 1629 m. Bakije imaju kod tvrđave 850, a na Pašinu Brdu 964 m. Grdan ima 894, a Hum 820 m. nadmorske visine.

Sela istočno, jugo-istočno i sjeverno oko Sarajeva raštrkana su po krševitim brdima i šumama, a sela zapadno, jugo-zapadno i sjevero-zapadno oko Sarajeva većinom su u ravnici, a ima ih i po plećatim stranama omanjih brežuljaka. Ova se razlika ogleda u nazvanjima ovih krajeva. Tako se prva sela zovu _Planina_, a druga _Sarajevsko Polje_. Seljake iz Planine zovu Planinštacima, a one iz Polja Poljacima, a mlade otud dovedene Poljnama, kao što se mlade dovedene iz Planine često puta dokle su žive zovu Planinke. Između ovih krajeva postoje znatne razlike u klimatu, tipu sela, pravljenju i razmještaju zgrada, zanimanju, narodnoj nošnji.

<str:5/str:6>

OPŠTI DIO ----------

I. Glavnije fizičke osobine oblasti. -------------------------------------

Sarajevsko Polje počinje na mjestu gdje rijeka Željeznica izlazi iz brda u ravnicu, gdje mu je visina 520 m., a svršava se na mjestu gdje ga ostavlja rijeka Bosna, gdje je visoko 489 m. Sarajevsko Polje u glavnom je oblika duguljastog, malo je skruženo i u gornjem kraju šire. Spada u red otvorenih polja i vrlo je razvijeno. Sa svih strana otvoreno je dolinama rijeka koje dolaze iz udaljenih planinskih krajeva i u njemu se stječu u rijeku Bosnu\footnote{Ove su doline kao komunikacija od davnina spajale polje s obližnjim krajevima.}.

Sa svih strana Polje oivičavaju brda, neka vrlo strma, bez naselja, i druga blagih strana, na kojima su mnoga sela, takođe ovdje opisana. Ova su brda u glavnom ogranci obližnjih planina Bjelašnice i Jahorine.

Od mjesta gdje rijeka Željeznica slazi u Polje pa do doline rijeke Zujevine, dakle sa južne i nešto i zapadne strane, graniči sa Poljem _Igman-planina_, ogranak Bjelašnice koja se odmah za leđima Igmana uzdiže do visine od 2067 m. Greben Igmana pruža se od dola rijeke Željeznice do vrela rijeke Bosne u pravcu od J.I, ka S.Z., a od vrela ide pravo na sjever <str:6/str:7> do dola rijeke Zujevine, odakle opet ide na S.Z., graničeći se ovim dolom. Najviši je vrh Igmanu od 1505 m. Nad poljem se uzdiže vrlo naglo, te je vrlo strm, zbog čega na njemu nema naselja, što je jedini slučaj kod brda što Polje oivičavaju. No zato na Igmanu ima dobrih ispaša kojima se služe sela ispod njega, u koliko im to vlast još nije zabranila. Sav je obrastao šumom, pri dnu bjelogoricom, još malenom. A što se više penje uz planinu sve više preoblađuje crnogorica, tako da se na vrhu i dublje u planini među omarama i jelama rijetko nađe po koji stari javor ili bukva. Šuma je velika i stara, i sada se jako siječe. Rijetko se ovdje ondje da vidjeti go krš.

Od dola rijeke Zujevine do mjesta gdje rijeka Bosna ostavlja Sarajevsko Polje ovo oivičavaju brežuljci, ogranci kose što čini razvođe rijeke Lepenice, pritočice Bosne, i rijeke Zujevine, i Bosne, odnosno Sarajevskog Polja. Ovi brežuljci nijesu tako strmi kao Igman-planina, nego su vrlo blagih strana, a odlikuju se svojom množinom. Ima ih mnogo, većinom su maleni, plećati i za se izdvojeni. Nigdje nema oštrih, šiljatih vrhova, ni jako strmih strana, a nema ni uzanih i dubokih dolina, nego su sve široke, i niz svaku teče obično po koji mali potočić. Nigdje ovuda nema gola krša, nego je sve pokriveno humusom i uziraćeno ili je pokriveno sitnom bjelogoricom. Od većih brda i visova da ovdje pomenemo: _Batalovo Brdo_ (934 m.) koje se pruža od rijeke Zujevine prema Kobiljoj Glavi, u pravcu J.S., koje je ujedno međa ovoga kraja prema Hadžićima; zatim _Kobilja Glava_ (625), preko koje prelazi put Sarajevo -- Kiseljak, odakle se odmah spušta i do Lepenice. Drugi su visovi: _Velike Njive_ (933), _Trešnjica_ (836) više Vele, i više Crnotine: _Matijaševo Brdo_ (875), _Tjepavac_ (669) i _Pinjino Brdo_ (733). Ovo su sve veći pogranični brežuljci ovoga kraja. Od