Home
Texts
User Agreement
Privacy Policy
Contact
Google

Related links
Link to us

          Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up Next Last

Branko Copic

PIJETAO I MACAK

<?/ipp>I<?ipp>

Pri kraju sume, u doba davno,
Macak i Pjevac zivjeli slavno.

Kuca im bila od jednog sprata -
prica je o njoj kruzila gorom -
prozorcic jedan i dvoja vrata,
a krov pokriven bukovom korom.

Pod samom strejom pismeno stoji:
,,Putnice, udji, prevare nema,
svi koji dodju gosti su moji,
rucak se sprema.''

I potpis ima olovkom plavom:
,,Domacin Macak,
sapom i glavom.''

Ponize stoji, od istog pisca:
,,Zabranjen pristup
samo za lisca!''

Pjetlic i Macak u domu bijelom
zivjeli slozno, sapa uz krilo,
drugarstva takvog na svijetu cijelom
niti ce biti niti je bilo.
Kakav je Macak Pjetlicu drug
znalo se sumom uokrug.

Zimi, dok mocna mecava vije
i obnoc bura po sumi vice,
Pijetao lezi, pecice grije,
a Macak prica lovacke price.

U Macka lula veca od glave,
salvare turske od svile blijede,
odbija muski dimove plave
i cudne price prede li, prede:

,,Podjem ti jednom, delijo stara,
u lov sa mackom Pekmeza cara,
idemo zurno kroz neku raz
u pravcu gore Debela laz;
u mene puska odlicna roba,
valja mi vise od suplja boba,
u njega topuz iz drena suva
na strah i trepet medvjedjih buva.

Odjednom - gledaj! Trista mu muka!
Evo ti pred nas rogatog vuka!
Repina duga za njim vijuga...''

Rasprican Macak prede bez kraja
i preko lule nemarno pljucka,
oci mu pune zelena sjaja.
U peci vatra pucka li pucka,
rumene sare po sobi mice
prstima zlatnim predmete tice,
na zidu slika Mackove price,
sve mu na vuka rogatog lice.
Napolju dotle kroz pejzaz divni
i sanke klize djedice Mraza,
zvjezdanim prahom iskri se staza.
A blizu kuce, pod prozor sami,
neznanac neki vjesto se skrio.
Koga li svjetlo Mackovo mami
i ko bi nocni uhoda bio?

Na njemu curak, ni nov ni stari,
pa tamno crven i sav se zari,
tinja u snijegu i cudno sijeva
kao da vatra dogorijeva.
Za njim je sirok, raspuhan rep,
priznati valja, prilicno lijep.

Neznanko tajni, lopovska dusa,
podize glavu i prozor mjeri.

Mackove price pazljivo slusa
i njusku svoju lukavo ceri.
Na kraju rece, pogleda svijetla:
,,Ipak cu jednom pojesti pijetla.''

Ubrzo nocnik otprasi snijegom,
zamace repom za prvim brijegom,
pod bukve stare, u bijeli vir.
U kuci Macak pospano zijevnu
i lampa dahom posljednjim sijevnu,
pa naglo zgasnu. Zavlada mir...

A nocnik onaj koji se krio
Mudrijas lisac glavom je bio.