Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 4. dio)
 
 Obrad
 
s171 Viđeste li čudo i znamenje
s172 ka se dvije munje prekrstiše?
s173 Jedna sinu od Koma k Lovćenu,
s174 druga sinu od Skadra k Ostrogu,
s175 krst od ognja živa napraviše.
s176 Oh, divan li bješe pogledati!
s177 U svijet ga jošt nije takvoga
s178 ni ko čuo niti ko vidio.
s179 Pomoz, Bože, jadnijem Srbima,
s180 i ovo je neko znamenije!
 
 Vuk Raslapčević
 
s181 Na što mjeriš džeferdarom, Draško?
 
 Vojvoda Draško
 
s182 Hoćah ubit jednu kukavicu,
s183 a za mi je višek oštetiti.
 
 Vuk Raslapčević
 
s184 Nemoj Draško, tako ti života!
s185 Ne valja se biti kukavica...
s186 Ali ne znaš, rđa te ne bila,
s187 da su one šćeri Lazareve?
 
  Stade velika graja navrh crkvine, na sjevernoj strani više jezera.
 
 Serdar Vukota
 
s188 Što grajete, koji su vi jadi,
s189 a evo ste gori nego đeca!
 
 Vukota Mrvaljević
 
s190 Doleće ni jato jarebicah,
s191 i svakoju živu uhvatismo.
s192 Stoga graja stade među nama.
 
 Svi iz grla poviču:
 
s193 Pustite ih, amanat vi boži,
s194 jere ih je nevolja nagnala,
s195 a ne bište nijednu hvatali.
s196 Utekle su k vama da uteku,
s197 a nijesu da ih pokoljete.
 
 Pustiše jarebice, i vratiše se s krstima otkuda su ih i digli.
 
 Skupština o Malome Gospođinu dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glave
 
 Glavari su se makli na stranu, a narod kolo vodi.
 
 Kolo
 
s198 Bog se dragi na Srbe razljuti
s199 za njihova smrtna sagrešenja.
s200 Naši cari zakon pogaziše,
s201 počeše se krvnički goniti,
s202 jedan drugom vadit oči žive;
s203 zabaciše vladu i državu,
s204 za pravilo ludost izabraše.
s205 Nevjerne im sluge postadoše
s206 i carskom se krvlju okupaše.
s207 Velikaši, proklete im duše,
s208 na komate razdrobiše carstvo,
s209 srpske sile grdno satriješe;
s210 velikaši, trag im se utro,
s211 raspre sjeme posijaše grko,
s212 te s njim pleme srpsko otrovaše;
s213 velikaši, grdne kukavice,
s214 postadoše roda izdajice.
s215 O prokleta kosovska večero,
s216 kud ta sreća da grdne glavare
s217 sve potrova i trag im utrije;
s218 sam da Miloš osta na srijedi
s219 sa njegova oba pobratima,
s220 te bi Srbin danas Srbom bio!
s221 Brankoviću, pogano koljeno,
s222 tako li se služi otačastvu,
s223 tako li se cijeni poštenje?
s224 O Miloše, ko ti ne zavidi?
s225 Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
s226 voinstveni genij svemogući,
s227 grom stravični te krune tazdraba!
s228 Veličastvo viteške ti duše
s229 nadmašuje besmrtne podvige
s230 divne Sparte i velikog Rima;
s231 sva viteštva njina blistatelna
s232 tvoja gorda mišca pomračuje.
s233 Što Leonid oće i Scevola
s234 kad Obilić stane na poprište?
s235 Ova mišca jednijem udarom
s236 prestol sruši a tartar uzdrma.
s237 Pade Miloš, čudo vitezovah,
s238 žertvom na tron bića svijetskoga.
s239 Gordo leži veliki vojvoda
s240 pod ključevma krvi blagorodne,
s241 ka malopred što gordo iđaše,
s242 strasnom mišlju prsih nadutijeh,
s243 kroz divjačne tmuše azijatske,
s244 gutajuć ih vatrenim očima;
s245 ka malopred što gordo iđaše
s246 k svetom grobu besmrtnog života,
s247 prezirući ljudsko ništavilo
s248 i pletenje bezumne skupštine.
s249 Bog se dragi na Srbe razljuti:
s250 sedmoglava iziđe aždaja
s251 i satrije Srpstvo svekoliko,
s252 klevetnike grdne i klevetu.
s253 Na razvale carstva junačkoga
s254 zasja sveta Miloševa pravda,
s255 okruni se slava vjekovječno
s256 Miloševa oba pobratima
s257 i lijepe kite Jugovićah.
s258 Srpskoj kapi svud ime pogibe.
s259 Postadoše lafi ratarima,
s260 isturči se plahi i lakomi -
s261 mlijeko ih srpsko razgubalo!
s262 Što uteče ispod sablje turske,
s263 što na vjeru pravu ne pohuli,
s264 što se ne hće u lance vezati,
s265 to se zbježa u ove planine
s266 da ginemo i krv prolivamo,
s267 da junački amanet čuvamo,
s268 divno ime i svetu svobodu.
s269 Sve su naše glave izabrane!
s270 Momci divni, išto ka zvijezde;
s271 što su dosad ove gore dale,
s272 svi padali u krvave borbe,
s273 pali za čest, ime i svobodu.
s274 I naše su utirali suze
s275 vješti zvuci divnijeh gusalah.
s276 Proste naše žertve svekolike
s277 kad je naša tvrda postojbina
s278 sile turske nesita grobnica.
s279 Što je ovo evo neko doba
s280 te su naše gore umučale,
s281 ne razležu ratnijem klicima?
s282 Počinu ni rđa na oružje,
s283 ostade ni zemlja bez glavarah.
s284 Nekršću se fore usmrđeše...
s285 Ujedno su ovce i kurjaci,
s286 združio se Turčin s Crnogorcem,
s287 odža riče na ravnom Cetinju!
s288 Smrad uhvati lafa u kljusama,
s289 zatrije se ime crnogorsko,
s290 ne ostade krsta od tri prsta!