Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 35. dio)
 
 Kolo
 
s2622 Bje"se oblak sunce uhvatio,
s2623 bje"se goru tama pritisnula,
s2624 pred oltarom plaka"se kandjelo,
s2625 na gusle se strune pokidale,
s2626 sakrile se vile u pe"stere -
s2627 bojahu se sunca i mjeseca;
s2628 bjehu mu"ska prsa ohladnjela,
s2629 a u njima umrla svoboda,
s2630 ka kad zrake umru na planinu,
s2631 kad utone sunce u pu"cinu.
s2632 Bo"ze dragi, svjetla praznika!
s2633 Kako su se du"se pradjedovske
s2634 nad Cetinjem danas uzvijale!
s2635 Igraju se na bjela jata,
s2636 kako jata divnih labudovah
s2637 kad se nebom vedrijem igraju
s2638 nad obrazom svjetla jezera.
s2639 Sokolovi pet Martinovi'cah,
s2640 koje jedna prsa zadoji"se
s2641 a odnjiha jedna kolijevka,
s2642 dva Novaka s barjaktarom Pimom,
s2643 i viteze Borilovi'c Vu"ce,
s2644 koji prvi udri"ste na Turke, -
s2645 ko umije vama splesti v'jence?
s2646 Spomenik je va"sega juna"stva
s2647 Gora Crna i njena svoboda!
 
 Izlazi Iguman Stefan medj narod, i nose za njim dva momka medju sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah "senice varene, izmje"sate zrnima "sip"canima, nalite dobro vinom i medom. Narod se "cudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju "sto 'ce da radi. Momci postavi"se koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman po"ce govoriti.
 
 Iguman Stefan
 
s2648 "Cuj, narode, svi skinite kape!
s2649 Ho'cu spomen da "cinim du"sama
s2650 vitezova na"sega naroda;
s2651 Danas 'ce im najmilije biti,
s2652 od Kosova nigda kao danas.
 
 Svak skida kapu i smiju se.
 
 Iguman Stefan ("cita naizust)
 
s2653 Vjerne sluge pomjani, Gospodi,
s2654 vladaoce, ma tvoje robove:
s2655 Nepobjednog mladoga Du"sana,
s2656 Obili'ca, Kastriota Djura,
s2657 Zrinovi'ca, Ivana, Milana,
s2658 Strahini'ca, Relju Krilatoga,
s2659 Crnovi'ce Iva i Uro"sa,
s2660 Cmiljani'ca, Vojvodu Mom"cila,
s2661 Jankovi'ca, devet Jugovi'cah,
s2662 i Novaka - poradi halaka,
s2663 i ostale na"se vitezove!
s2664 Na nebu im du"se carovale
s2665 ka im ime na zemlji caruje!
 
 Izjedo"se ono koljivo, ru"ca"se i svak doma odlazi.
 
 Novo Ljeto
 
 Izi"sli iz crkve, sjede uz oganj, pa se ne"sto Iguman zamislio
 
 Vladika Danilo
 
s2666 Ne"sto si se zamislio, djedo!
s2667 Ali ti se drijemat po"celo?
 
 Iguman Stefan ("cita naizust)
 
s2668 Ne drijema nego ne"sto mislim,
s2669 pa se "cudim za novu godinu
s2670 "sto je danas o"s'cela ljudima.
s2671 Ra"sta nije s po"cetkom prolje'ca,
s2672 kad se sunce sa juga povrati
s2673 i kad po"cnu dnevi napredovat,
s2674 kad se zemlja obu"ce u zelenju
s2675 i stvar svaka kad na njoj dobije
s2676 novi "zivot i vid sasvim novi?
 
 Vladika Danilo
 
s2677 Sve jednako tada ali danas;
s2678 vrijeme 'ce svojim tokom hodit,
s2679 a ovo su stari uredili.
 
 Iguman Stefan ("cita naizust)
 
s2680 Ko je da je, nije ugodio.
 
 Ulazi jedno mom"ce k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana.
 
 Vladika Danilo
 
s2681 "Sto je, mom"ce? Otkuda si sada?
s2682 E da 'ce"s ni "sto dobro pri"cati?
 
 Mom"ce
 
s2683 Ja sam ulak, od Rijeke sada;
s2684 Serdar Janko posla me do tebe,
s2685 da ti pri"cam "sto je kod nas bilo.
 
 Vladika Danilo
 
s2686 Pri"caj, sinko, "sto najbr"ze mo"ze"s.
 
 Mom"ce
 
s2687 Kako "cusmo za boj na Cetinju,
s2688 da na glavu pogibo"se Turci,
s2689 Serdar Janko odmaha otpravi
s2690 dva mom"ceta rije"ckim Turcima.
s2691 Ko ne misli na Koran pljunuti
s2692 neka bje"zi glavom bez obzira!
s2693 Turci mom"cad kod sebe primami
s2694 i oboje na obod objesi.
s2695 U to serdar pokli"c niz nahiju!
s2696 Svak potr"ci k rije"ckomu gradu,
s2697 al' zaludu - svi utekli Turci
s2698 u ladjama put bijela Skadra;
s2699 samo Bogdan "sto je pohitao
s2700 te ubio rije"ckog Kadiju.
s2701 "S'ca"se do'ci serdar s glavarima
s2702 da ti pri"ca sve kako je bilo,
s2703 no nema"se kada ostaviti:
s2704 razuraju grada Obodnika
s2705 i sve Turske kule i d"zamiju
s2706 da nas pazar ne smrdi nekr"s'cu.
 
 Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, me'ce mu knjigu na skut i odlazi
 
 Vladika Danilo zove dja"ce da pro"cita onu knjigu, da je "cuje i Iguman Stefan..