Home
Texts
User Agreement
Privacy Policy
Contact
Google

Related links
Link to us

          Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 35. dio)
 
 Kolo
 
s2622 Bjese oblak sunce uhvatio,
s2623 bjese goru tama pritisnula,
s2624 pred oltarom plakase kandjelo,
s2625 na gusle se strune pokidale,
s2626 sakrile se vile u pestere -
s2627 bojahu se sunca i mjeseca;
s2628 bjehu muska prsa ohladnjela,
s2629 a u njima umrla svoboda,
s2630 ka kad zrake umru na planinu,
s2631 kad utone sunce u pucinu.
s2632 Boze dragi, svjetla praznika!
s2633 Kako su se duse pradjedovske
s2634 nad Cetinjem danas uzvijale!
s2635 Igraju se na bjela jata,
s2636 kako jata divnih labudovah
s2637 kad se nebom vedrijem igraju
s2638 nad obrazom svjetla jezera.
s2639 Sokolovi pet Martinovicah,
s2640 koje jedna prsa zadojise
s2641 a odnjiha jedna kolijevka,
s2642 dva Novaka s barjaktarom Pimom,
s2643 i viteze Borilovic Vuce,
s2644 koji prvi udriste na Turke, -
s2645 ko umije vama splesti v'jence?
s2646 Spomenik je vasega junastva
s2647 Gora Crna i njena svoboda!
 
 Izlazi Iguman Stefan medj narod, i nose za njim dva momka medju sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah senice varene, izmjesate zrnima sipcanima, nalite dobro vinom i medom. Narod se cudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju sto ce da radi. Momci postavise koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman poce govoriti.
 
 Iguman Stefan
 
s2648 Cuj, narode, svi skinite kape!
s2649 Hocu spomen da cinim dusama
s2650 vitezova nasega naroda;
s2651 Danas ce im najmilije biti,
s2652 od Kosova nigda kao danas.
 
 Svak skida kapu i smiju se.
 
 Iguman Stefan (cita naizust)
 
s2653 Vjerne sluge pomjani, Gospodi,
s2654 vladaoce, ma tvoje robove:
s2655 Nepobjednog mladoga Dusana,
s2656 Obilica, Kastriota Djura,
s2657 Zrinovica, Ivana, Milana,
s2658 Strahinica, Relju Krilatoga,
s2659 Crnovice Iva i Urosa,
s2660 Cmiljanica, Vojvodu Momcila,
s2661 Jankovica, devet Jugovicah,
s2662 i Novaka - poradi halaka,
s2663 i ostale nase vitezove!
s2664 Na nebu im duse carovale
s2665 ka im ime na zemlji caruje!
 
 Izjedose ono koljivo, rucase i svak doma odlazi.
 
 Novo Ljeto
 
 Izisli iz crkve, sjede uz oganj, pa se nesto Iguman zamislio
 
 Vladika Danilo
 
s2666 Nesto si se zamislio, djedo!
s2667 Ali ti se drijemat pocelo?
 
 Iguman Stefan (cita naizust)
 
s2668 Ne drijema nego nesto mislim,
s2669 pa se cudim za novu godinu
s2670 sto je danas oscela ljudima.
s2671 Rasta nije s pocetkom proljeca,
s2672 kad se sunce sa juga povrati
s2673 i kad pocnu dnevi napredovat,
s2674 kad se zemlja obuce u zelenju
s2675 i stvar svaka kad na njoj dobije
s2676 novi zivot i vid sasvim novi?
 
 Vladika Danilo
 
s2677 Sve jednako tada ali danas;
s2678 vrijeme ce svojim tokom hodit,
s2679 a ovo su stari uredili.
 
 Iguman Stefan (cita naizust)
 
s2680 Ko je da je, nije ugodio.
 
 Ulazi jedno momce k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana.
 
 Vladika Danilo
 
s2681 Sto je, momce? Otkuda si sada?
s2682 E da ces ni sto dobro pricati?
 
 Momce
 
s2683 Ja sam ulak, od Rijeke sada;
s2684 Serdar Janko posla me do tebe,
s2685 da ti pricam sto je kod nas bilo.
 
 Vladika Danilo
 
s2686 Pricaj, sinko, sto najbrze mozes.
 
 Momce
 
s2687 Kako cusmo za boj na Cetinju,
s2688 da na glavu pogibose Turci,
s2689 Serdar Janko odmaha otpravi
s2690 dva momceta rijeckim Turcima.
s2691 Ko ne misli na Koran pljunuti
s2692 neka bjezi glavom bez obzira!
s2693 Turci momcad kod sebe primami
s2694 i oboje na obod objesi.
s2695 U to serdar poklic niz nahiju!
s2696 Svak potrci k rijeckomu gradu,
s2697 al' zaludu - svi utekli Turci
s2698 u ladjama put bijela Skadra;
s2699 samo Bogdan sto je pohitao
s2700 te ubio rijeckog Kadiju.
s2701 Scase doci serdar s glavarima
s2702 da ti prica sve kako je bilo,
s2703 no nemase kada ostaviti:
s2704 razuraju grada Obodnika
s2705 i sve Turske kule i dzamiju
s2706 da nas pazar ne smrdi nekrscu.
 
 Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, mece mu knjigu na skut i odlazi
 
 Vladika Danilo zove djace da procita onu knjigu, da je cuje i Iguman Stefan..