Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 34. dio)
 
 Đače
 
s2548 Slušaj, đedo, da ti nešto kažem.
s2549 Kad su prva zvona zazvonila,
s2550 diga sam se da idem u crkvu,
s2551 ali jeku nečesovu čujem,
s2552 te ja steci brže nakraj polja.
s2553 Iako je lijepo vrijeme,
s2554 mišljah skače voda u Ponoru.
s2555 Kad prisjedoh malo ukraj polja
s2556 ali nije ono što ja mišljah,
s2557 no to brdo na kraj polja ječi
s2558 kako da će prsnut u oblake.
s2559 Puške grme, nebesa se lome,
s2560 fiska stoji mlade ubojnike!
s2561 Te ja brže bolje preko polja.
s2562 Kada dođi pri Đinovu brdu,
s2563 a' u brdo nigđe ništa nema,
s2564 no se negđe boj krvavi bije,
s2565 pa odzivom brdo uzjecalo.
 
 Iguman Stefan
 
s2566 Muč' budalo, da li Božić nije?
s2567 već je troje pojelo pjevačah:
s2568 sada puške najviše pucaju,
s2569 a to brdo ka suplja tikvina,
s2570 pa glasove hvata odsvakuda.
s2571 Veća za dugo i ne treba ništa,
s2572 no ponavlja ono što đe čuje
s2573 kao jedna prekomorska tica.
 
 Đače
 
s2574 Nije, đedo, tako mi roždestva,
s2575 no nekakav pokolj, te veliki;
s2576 Od miline uru sam slušao!
s2577 Dim je crni lega nad Bajiće
s2578 ka najgušći oblak o jeseni.
 
 Iguman Stefan
 
s2579 Hajd' otolen, što koješta drobiš!
s2580 Dim na Božić, velikoga čuda!
s2581 Kako će se svenarodnja žertva
s2582 bez oblakah dima učiniti?
 
 Čuje se grmljava pušakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo hata i iziđe u polje. Kad eto niz polje pet šest stotinah ljudih: On potrči konja i brže zapitovati.
 
 Vladika Danilo
 
s2583 Pričajte mi što je tamo bilo:
s2584 al' ste vuci ali ste lisice?
 
 Vojvoda Batrić
 
s2585 Veseli su glasi, gospodare,
s2586 klanjamo se Bogu i Božiću.
s2587 Najpriđe ti Božić čestitamo,
s2588 čestitamo Božić Gori Crnoj!
s2589 Mi pet bratah pet Martinovićah
s2590 i tri tvoje sluge najvjernije
s2591 sa sokolom Borilović - Vukom
s2592 poklasmo se sinoć sa Turcima.
s2593 U pomoć nam ko god ću priteče,
s2594 sakupi se vojske kao vode.
s2595 I što ću ti duljiti pričanje?
s2596 Koliko je ravnoga Cetinja,
s2597 ne uteče oka ni svjedoka,
s2598 ni da kaže kako im je bilo,
s2599 te pod sablju svoju ne metnusmo
s2600 koji ni se ne kće pokrstiti;
s2601 Koji li se pokloni Božiću,
s2602 prekrsti se krstom hristijanskijem,
s2603 uzesmo ga za svojega brata.
s2604 Kuće Turske ognjem izgorijesmo,
s2605 da se ne zna ni stana ni traga
s2606 od nevjerna domaćega vraga.
s2607 Iz Cetinja u Đeklić pođosmo.
s2608 Đeklički se razbjezaše Turci
s2609 malo koga od njih posjekosmo
s2610 ma njihove kuće popalismo;
s2611 od mečeta i turske džamije
s2612 napravismo prokletu gomilu,
s2613 neka stoji za uklin narodu.
 
 Vladika Danilo
 
s2614 Blago meni, moji sokolovi,
s2615 blago meni, junačka svobodo!
s2616 Jutros si mi divno voskresnula
s2617 iz grobovah našijeh đedova!
 
 Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su počeli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajući i puškama veselje čineći. Kada dođose blizu crkve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jošt jedan kaluđer, koji držaše sveti čutir u ruke.
 
 Iguman Stefan
 
s2618 Ja ne vidi, nego čujem dosta.
s2619 Hajte, braćo, te se pričešćujte
s2620 bez priprave i bez ispov'jesti,
s2621 a ja mičem sve na moju dušu.
 
 Pristupaju i pričešćuju se koji ne bješe ruča. Pošto se pričestiše, navrčeše peciva i počeše kolo voditi. A Vladika uljeze u kuću i uvede sa sobom pet Martinovićah, Vuka Borilovića i tri njegove sluge za njima uljegoše. Peku se peciva, igraju se momčad svake igre i kolo poje.