Home
Texts
User Agreement
Privacy Policy
Contact
Google

Related links
Link to us

          Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 3. dio)
 
 Vuk Mićunović
 
s89 Ne, vladiko, ako Boga znadeš!
s90 Kakva te je spopala nesreća
s91 teno kukaš kao kukavica
s92 i topiš se u srpske nesreće?
s93 Da li ovo svetkovanje nije
s94 na komu si sabra Crnogorce
s95 da čistimo zemlju od nekrsti?
s96 I bez toga ovo nam je slava,
s97 na koju se vrsni momci kupe
s98 sposobnosti svoje da kušaju,
s99 silu mišce i brzinu nogah;
s100 strijeljanjem da se nadmašaju
s101 i sječenjem u opkladu plećah;
s102 da slušaju božju leturđiju
s103 i da vode kolo oko crkve -
s104 da viteštvom prsa nabrecaju.
s105 To je tamjan sveti junacima,
s106 to gvozdeni srca u momcima!
s107 Turi takve razgovore crne!
s108 Ljudi trpe, a žene nariču;
s109 nema posla u plaha glavara!
s110 Ti nijesi samorana glava:
s111 vidiš ovo pet stotin momčadi,
s112 koje čudo snage i lakoće
s113 u njih danas ovđe vidijesmo?
s114 Viđaše li kako strijeljaju,
s115 ka se grada vješto izigraše,
s116 kako hitro grabljahu kapice?
s117 Tek što vučad za majkom pomile,
s118 igrajuć se strašne zube svoje
s119 već umiju pod grlom oštriti;
s120 tek sokolu prvo perje nikne,
s121 on ne može više mirovati,
s122 nego svoje razmeće gnjijezdo,
s123 grabeć slamku jednu i po jednu
s124 s njom put neba bježi cijučući.
s125 Sve je ovo nekakva nauka!
s126 Bez momčadi ove te su ovđe
s127 šest putah je jošt ov'liko doma;
s128 njina sila, to je tvoja sila.
s129 Dokle Turci sve njih savladaju
s130 mnoge će se bule ocrniti;
s131 borbi našoj kraja biti neće
s132 do istrage turske ali naše...
s133 Nada nema pravo ni u koga
s134 do u Boga i u svoje ruke;
s135 nadanje se naše zakopalo
s136 na Kosovo u jednu grobnicu.
s137 U dobru je lako dobro biti,
s138 na muci se poznaju junaci!
 
 Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gađaju puškama i broje kolika puta koja odjekne.
 
 Serdar Janko Đurašković
 
s139 Čudne puške, valja mušku glavu!
s140 Svaka naša šest putah odjekne,
s141 a džeferdar Tomanović-Vuka
s142 devet putah jednako se čuje.
 
 Serdar Radonja
 
s143 Vidite li čudo, Crnogorci!
s144 Prisuka sam pedeset godinah,
s145 na Lovćen sam vazda ljetovao,
s146 izlazio na ovu vršinu:
s147 sto putah sam gledao oblake
s148 đe iz mora dođu na gomile
s149 i prekrile svu ovu planinu,
s150 otisni se tamo ali tamo
s151 s sijevanjem i s velikom jekom
s152 i s lomljavom strašnijeh gromovah;
s153 sto putah sam ovđena sjedio
s154 i grija se mirno sprama sunca,
s155 a pod sobom munje i gromove
s156 gleda, sluša đeno cijepaju;
s157 gleda jekom grada stravičnoga
s158 đe s' poda mnom jalove oblaci,
s159 al' ovoga čuda jošt ne viđeh!
s160 Vidite li, ako boga znate,
s161 koliko je mora i primorja,
s162 ravne Bosne i Hercegovine,
s163 Arbanije upravo do mora,
s164 koliko je naše Gore Crne,
s165 sve je oblak pritiska jednako,
s166 svud se čuje jeka i grmljava,
s167 svud ispod nas munje sijevaju,
s168 a nas jedne samo sunce grije
s169 I dosta je dobro primarilo
s170 ka je ovo brdo vazda hladno.