|
|
|
Up
Naziv pesme: Đede Niko
Izvodi: Antonije Pušić (Rambo Amadeus) i Nenad Knežević --- Knez
(Sagni se, viđeće nas Niko...
A đe? Ođe...)
Podgorica toga jutra, preko trie's pet u hladu;
đedu Niku, iz garaže, topnuli smo Ladu.
Kod Albanca dva bidona kupismo "normala",
gore glavu, ključ u bravu --- pravac magistrala.
Kad u retrovizor viđesmo Cetinje,
šoferšajbna pruži pogled na debelo more sinje.
U Brajiće stadosmo, te primismo ženu.
--- Zlo vam jutro Crnogorci, čujete l' sirenu?
(tinu ninu...)
Kakva li su ono na nas plavo-bijela kola?
Da to nije, kuku nama, cetinjska patrola?
Prva, kuplung, druga, treća, ruski ti je mjenjač sila,
gari Lada niza stranu, kano da je gorska vila.
Strma džada, piči Lada, leti kano soko 'tica,
zakukala ona žena sa zadnjega cica.
Prepala se svojoj glavi, misli došli crni dan,
pa nas sjetnom majkom kune: --- Đeco, pušćajte me vani!
Đe si sada, kada treba, nesvrstani Gali Butros,
đetićima ljudska prava da zaštitiš jutros.
Utekosmo Ladom lako, a golf osta iza kamiona,
zavikasmo jedan drugom: --- Nas i Rusa 300 miliona!
(minimum...)
Jednosmjernom do parkinga kod budvanskih vrata,
nabacismo mi Versaće, kilo žutog oko vrata.
Pa kad viđesmo mi u toples bijele cure beogradske,
reakcije naše bjehu spontane i automatske.
(bre)
Privedosmo na brzinu neke od njih iza Mogren plaže,
u po' posla, đede Niko, fatamorgan' se prikaže.
Te nam reče: --- Ža' mi nije, te ja Ladu dadoh vama;
žao mi je, đeco, te ne mogu u par s vama.
Ne kukaj nam đede Niko, vratićemo Ladu.
Na Mogrenu naćemo ti udovicu mladu.
Nazad Ladom vratismo se Đizo, Saki, ja i Knez.
Slušali smo usput neki crnogorski džez.
Knez like jazz, we like jazz...
|
|
|