'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

Knjiga Nemijina, glava 9.

1. Potom dvadeset četvrtog dana tog meseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteći i u kostreti i posuvši se zemljom.

<Is.N. 7:6> <1 Sam. 4:12> <2 Sam. 1:2> <Nem. 8:2> <Jov 2:12>

2. I odvoji se seme Izrailjevo od svih tuđinaca, i stadoše te ispovedahu grehe svoje i bezakonja otaca svojih.

<Jezd. 10:11> <Nem. 13:3> <Priče 28:13> <Jer. 3:13> <1 Jov. 1:7>

3. I stajahu na svom mestu, te im se čitaše zakon Gospoda Boga njihovog četvrt dana, a drugi četvrt ispovedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svom.

<Nem. 8:7>

4. A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svom.

<2 Dn. 6:12>

5. I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svog od veka do veka: i da se blagosilja ime Tvoje slavno i uzvišeno svrh svakog blagoslova i hvale.

<2 Moj. 15:6> <2 Moj. 15:11> <1 Dn. 29:13> <2 Kor. 4:6>

6. Ti si sam Gospod; Ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i Ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska Tebi se klanja.

<5 Moj. 6:4> <5 Moj. 10:14> <Psal. 36:6> <Isa. 37:16> <Mar. 12:29> <Otkr. 14:7>

7. Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura haldejskog i nadeo mu ime Avraam;

<1 Moj. 11:31>

8. I našao si srce njegovo verno pred sobom, i učinio si s njim zavet da ćeš dati zemlju hanansku, hetejsku, amorejsku, ferezejsku i jevusejsku i gergesejsku, da ćeš dati semenu njegovom, i ispunio si reči svoje jer si pravedan.

<Is.N. 23:14>

9. Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu video si na moru crvenom;

10. I učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas.

<2 Moj. 9:16> <Jer. 32:20> <Dan. 9:15> <Rim. 9:17>

11. I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu.

12. I u stupu od oblaka vodio si ih danju, a noću u stupu ognjenom svetleći im putem kojim će ići.

<2 Moj. 13:21>

13. I sišao si na goru sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovesti dobre.

<Psal. 19:8> <Rim. 7:12>

14. I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovesti i uredbe i zakon preko Mojsija, sluge svog.

<1 Moj. 2:3> <2 Moj. 20:8> <Isa. 56:2> <Mar. 2:27> <Jevr. 4:9>

15. I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati.

<2 Moj. 15:14> <5 Moj. 1:8> <Jovan 6:31>

16. Ali oni i oci naši uzobestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovesti Tvoje.

<5 Moj. 31:27> <2 Dn. 30:8> <Psal. 106:6> <Jer. 19:15>

17. Ne hteše slušati, i ne opominjaše se čudesa Tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođe da se vrate u ropstvo svoje. Ali Ti, Bože, koji opraštaš koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nisi ih ostavio.

<2 Moj. 34:6> <4 Moj. 14:4> <4 Moj. 14:18> <Psal. 78:11> <Psal. 86:5> <Psal. 86:15> <Joilo 2:13>

18. I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma,

19. Ni onda ih radi velike milosti svoje nisi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svetleći im putem kojim će ići.

<2 Moj. 13:21> <4 Moj. 14:14> <Psal. 106:45>

20. I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nisi ustegao od usta njihovih, i vode si im dao u žeđi njihovoj.

<4 Moj. 11:17> <Isa. 63:11>

21. I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odelo im ne ovetša i noge im ne otekoše.

<5 Moj. 8:4> <Psal. 34:10>

22. I dao si im carstva i narode, i podelio si ih po krajevim, jer naslediše zemlju Sionovu, zemlju cara esevonskog, i zemlju cara vasanskog;

23. I umnožio si sinove njihove kao zvezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovim da će ući u nju i naslediti je.

<1 Moj. 15:5> <5 Moj. 28:62> <1 Dn. 27:23>

24. I uđoše sinovi njihovi i naslediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih šta im je volja.

25. I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslediše kuće pune svakog dobra, studence iskopane, vinograde maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj Tvojoj dobroti.

<5 Moj. 6:11> <5 Moj. 8:7> <5 Moj. 32:15> <1 Car. 8:66> <Dan. 11:24> <Os. 13:6> <Rim. 2:4>

26. Ali Te razgneviše i odmetnuše se od Tebe: baciše zakon Tvoj za leđa i proroke Tvoje pobiše, koji im svedočahu da bi ih obratili ka Tebi i huliše veoma.

<Jezek. 23:35> <Mat. 23:37> <Mar. 12:5> <Dela 7:52>

27. Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim koji ih mučaše. A kad u nevolji svojoj vikaše k Tebi Ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljahu iz ruku neprijatelja njihovih.

28. Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred Tobom, zato si ih ostavljao u rukama neprijatelja njihovih da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k Tebi, Ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta.

29. I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svom, ali oni behu obesni i ne slušaše zapovesti Tvoje i grešiše o Tvoje zakone koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše.

<3 Moj. 18:5> <5 Moj. 4:26> <Jer. 23:3> <Os. 6:5> <Mat. 19:17> <Luka 10:28> <Rim. 10:5> <Gal. 3:12>

30. I trpeo si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.

<Psal. 78:8> <Psal. 78:40> <Isa. 28:10> <Isa. 63:10> <Jer. 7:25> <Jer. 34:17> <Dela 7:51>

31. Ali radi milosti svoje velike nisi dao da sasvim propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv.

<Jer. 5:10>

32. Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš zavet i milost, nemoj da je malo pred Tobom što nas snađe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod Tvoj od vremena careva asirskih do danas.

<2 Car. 17:3> <Isa. 7:17> <Dan. 9:6>

33. Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si Ti pravo učinio, a mi smo bezbožno radili.

<1 Moj. 18:25> <Psal. 119:137> <Dan. 9:14>

34. I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršavaše zakon Tvoj niti mariše za zapovesti Tvoje i svedočanstva Tvoja, kojima si im svedočio.

<Dan. 9:6>

35. Jer u carstvu svom i u velikom dobru Tvom koje si im činio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše Tebi niti se povratiše od zlih dela svojih.

36. Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njen i dobra njena, evo mi smo robovi u njoj.

<5 Moj. 28:48>

37. I ona rod svoj obilati rađa carevima koje si postavio nad nama za grehe naše, i koji gospodare nad našim telima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj teskobi.

<5 Moj. 28:33> <5 Moj. 28:48>

38. A radi svega toga činimo tvrd zavet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši pečate.