Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Dela svetih apostola, glava 19.
1. Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše
gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike
<Dela 20:18> <1 Kor. 1:12>
2. Reče im: Jeste li primili Duha Svetog kad ste verovali? A oni mu
rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.
<1 Sam. 3:7> <Dela 8:16> <1 Kor. 6:19>
3. A on im reče: Na šta se dakle krstiste? A oni rekoše: Na krštenje
Jovanovo.
<Dela 18:25>
4. A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da
veruju Onog koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa.
<Mat. 3:11> <Mar. 1:4> <Dela 1:5>
5. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
<Dela 8:12> <Rim. 6:3> <Gal. 3:27>
6. A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govoraše
jezike i proricahu.
<Dela 2:4>
7. A beše ljudi svega oko dvanaest.
8. I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri meseca učeći i
uveravajući za carstvo Božje.
<Luka 4:16> <Dela 1:3>
9. A kad neki behu otvrdnuli i svađahu se huleći na put Gospodnji pred
narodom, odstupi od njih i odluči učenike, pa se prepiraše svaki dan
u školi nekog Tirana.
<Dela 9:2> <2 Tim. 1:15> <2 Pet. 2:2>
10. I ovo je bivalo dve godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i
Jevreji i Grci, čuše reč Gospoda Isusa.
<Dela 20:31>
11. I Bog činjaše ne mala čudesa rukama Pavlovim,
<Mar. 16:20> <Rim. 15:19>
12. Tako da su i čalme i ubruščiće znojave od tela njegovog nosili
na bolesnike, i oni se isceljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz
njih.
<2 Car. 4:29>
13. I počeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu đavole,
spominjati nad onima u kojima behu zli duhovi ime Gospoda Isusa
govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propoveda.
<Mat. 12:27> <Mar. 9:38>
14. A behu nekih sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara svešteničkog,
koji ovo činjahu.
15. A duh zli odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi
ko ste?
<Mat. 8:29> <Mar. 1:24> <Luka 5:34> <Dela 16:17>
16. I skočivši na njih čovek u kome beše zli duh nadvlada ih, i
pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuće.
17. I ovo doznaše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji, i Grci; i uđe
strah u sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa.
<Luka 1:65> <Dela 2:43>
18. I mnogi od onih što verovahu, dolažahu te se ispovedahu i kazivahu
šta su učinili.
<3 Moj. 16:21> <Mat. 3:6>
19. A mnogi od onih koji čarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih
pred svima; i proračunaše i nađoše da su vredele pedeset hiljada
groša.
<1 Sam. 28:7> <1 Dn. 10:13> <Isa. 8:19> <Dan. 2:2> <Dela 8:9>
20. Tako zdravo rastijaše i nadvlađivaše reč Gospodnja.
<Isa. 55:11> <Dela 6:7> <Dela 12:24> <Kol. 1:6> <2 Sol. 3:1>
21. I kad se ovo svrši, namisli Pavle da prođe preko Makedonije i
Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reče: Pošto budem tamo, valja mi i Rim
videti.
<Dela 20:16> <Dela 20:22> <Dela 23:11> <Rim. 15:23> <Rim. 15:24> <Rim.
15:25> <1 Kor. 4:19> <Gal. 2:1>
22. I posla u Makedoniju dvojicu od onih koji ga služahu, Timotija i
Erasta; a on osta neko vreme u Aziji.
<Dela 13:5> <Rim. 16:23> <2 Tim. 4:20>
23. A u ono vreme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjeg,
<Dela 9:2> <2 Kor. 1:8>
24. Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji građaše Dijani
srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao,
<Dela 16:16>
25. On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i reče: Ljudi! Vi
znate da od ovog posla mi imamo dobitak za svoje življenje;
<Priče 15:27> <Dela 16:19> <1 Tim. 6:10> <Otkr. 18:16>
26. I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj
Pavle odvrati narod mnogi, govoreći: To nisu bogovi što se rukama
čovečijim grade.
<1 Dn. 16:26> <Psal. 115:4> <Isa. 41:24> <Isa. 44:10> <Jer. 10:3> <Dela
17:29> <1 Kor. 8:4>
27. I ne samo što će ova nesreća doći na naš zanat da ne prolazi,
nego se neće mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašće
veličanstvo one koju sva Azija i vasioni svet poštuje.
28. A kad oni ovo čuše, napuniše se gneva, i vikahu govoreći: Velika
je Dijana Efeska!
<Avak. 2:18> <Otkr. 13:4>
29. I sav se grad napuni bune; i navalivši jednodušno na zborište
uhvatiše Gaja i Aristarha iz Makedonije, drugove Pavlove.
<Dela 19:32> <Dela 20:1> <Dela 20:4> <Rim. 16:23> <1 Kor. 1:14> <Kol.
4:10> <Filim. 1:23>
30. A kad Pavle htede da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
31. A neki i od azijskih poglavara koji mu behu prijatelji, poslaše k
njemu savetujući ga da ne izlazi na zborište.
<Dela 16:6> <1 Pet. 1:1> <Otkr. 1:11>
32. Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer beše sabor smućen, i
najviše ih ne znahu zašto su se skupili.
<Dela 21:34>
33. A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A
Aleksandar mahnuvši rukom htede da odgovori narodu.
<Dela 12:17> <1 Tim. 1:20> <2 Tim. 4:14>
34. A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko
dva sata: Velika je Dijana Efeska.
35. A pisar utišavši narod reče: Ljudi Efesci! Ko je taj čovek koji
ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njen kip nebeski?
36. Kad dakle to ne može niko odreći, valja vi da budete mirni, i
ništa naglo da ne činite;
37. Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti
hule na vašu boginju.
38. A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju
sudovi, i imaju namesnici, neka tuže jedan drugog.
39. Ako li šta drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini.
40. Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednog
uzroka nema kojim bismo se mogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavši
raspusti narod koji se beše sabrao.
<Priče 15:1> <Prop. 9:17>
|