| | (Gorski Vijenac 3. dio) |
| | |
| | Vuk Micunovic |
| | |
| s89 | Ne, vladiko, ako Boga znades! |
| s90 | Kakva te je spopala nesreca |
| s91 | teno kukas kao kukavica |
| s92 | i topis se u srpske nesrece? |
| s93 | Da li ovo svetkovanje nije |
| s94 | na komu si sabra Crnogorce |
| s95 | da cistimo zemlju od nekrsti? |
| s96 | I bez toga ovo nam je slava, |
| s97 | na koju se vrsni momci kupe |
| s98 | sposobnosti svoje da kusaju, |
| s99 | silu misce i brzinu nogah; |
| s100 | strijeljanjem da se nadmasaju |
| s101 | i sjecenjem u opkladu plecah; |
| s102 | da slusaju bozju leturdjiju |
| s103 | i da vode kolo oko crkve - |
| s104 | da vitestvom prsa nabrecaju. |
| s105 | To je tamjan sveti junacima, |
| s106 | to gvozdeni srca u momcima! |
| s107 | Turi takve razgovore crne! |
| s108 | Ljudi trpe, a zene naricu; |
| s109 | nema posla u plaha glavara! |
| s110 | Ti nijesi samorana glava: |
| s111 | vidis ovo pet stotin momcadi, |
| s112 | koje cudo snage i lakoce |
| s113 | u njih danas ovdje vidijesmo? |
| s114 | Vidjase li kako strijeljaju, |
| s115 | ka se grada vjesto izigrase, |
| s116 | kako hitro grabljahu kapice? |
| s117 | Tek sto vucad za majkom pomile, |
| s118 | igrajuc se strasne zube svoje |
| s119 | vec umiju pod grlom ostriti; |
| s120 | tek sokolu prvo perje nikne, |
| s121 | on ne moze vise mirovati, |
| s122 | nego svoje razmece gnjijezdo, |
| s123 | grabec slamku jednu i po jednu |
| s124 | s njom put neba bjezi cijucuci. |
| s125 | Sve je ovo nekakva nauka! |
| s126 | Bez momcadi ove te su ovdje |
| s127 | sest putah je jost ov'liko doma; |
| s128 | njina sila, to je tvoja sila. |
| s129 | Dokle Turci sve njih savladaju |
| s130 | mnoge ce se bule ocrniti; |
| s131 | borbi nasoj kraja biti nece |
| s132 | do istrage turske ali nase... |
| s133 | Nada nema pravo ni u koga |
| s134 | do u Boga i u svoje ruke; |
| s135 | nadanje se nase zakopalo |
| s136 | na Kosovo u jednu grobnicu. |
| s137 | U dobru je lako dobro biti, |
| s138 | na muci se poznaju junaci! |
| | |
| | Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gadjaju puskama i broje kolika puta koja odjekne. |
| | |
| | Serdar Janko Djuraskovic |
| | |
| s139 | Cudne puske, valja musku glavu! |
| s140 | Svaka nasa sest putah odjekne, |
| s141 | a dzeferdar Tomanovic-Vuka |
| s142 | devet putah jednako se cuje. |
| | |
| | Serdar Radonja |
| | |
| s143 | Vidite li cudo, Crnogorci! |
| s144 | Prisuka sam pedeset godinah, |
| s145 | na Lovcen sam vazda ljetovao, |
| s146 | izlazio na ovu vrsinu: |
| s147 | sto putah sam gledao oblake |
| s148 | dje iz mora dodju na gomile |
| s149 | i prekrile svu ovu planinu, |
| s150 | otisni se tamo ali tamo |
| s151 | s sijevanjem i s velikom jekom |
| s152 | i s lomljavom strasnijeh gromovah; |
| s153 | sto putah sam ovdjena sjedio |
| s154 | i grija se mirno sprama sunca, |
| s155 | a pod sobom munje i gromove |
| s156 | gleda, slusa djeno cijepaju; |
| s157 | gleda jekom grada stravicnoga |
| s158 | dje s' poda mnom jalove oblaci, |
| s159 | al' ovoga cuda jost ne vidjeh! |
| s160 | Vidite li, ako boga znate, |
| s161 | koliko je mora i primorja, |
| s162 | ravne Bosne i Hercegovine, |
| s163 | Arbanije upravo do mora, |
| s164 | koliko je nase Gore Crne, |
| s165 | sve je oblak pritiska jednako, |
| s166 | svud se cuje jeka i grmljava, |
| s167 | svud ispod nas munje sijevaju, |
| s168 | a nas jedne samo sunce grije |
| s169 | I dosta je dobro primarilo |
| s170 | ka je ovo brdo vazda hladno. |