| | (Gorski Vijenac 2. dio) |
| | |
| | Skupstina uoci Trojicina dne na Lovcenu |
| | |
| | Gluho doba noci, svak spava. |
| | |
| | Vladika Danilo (sam sobom) |
| | |
| s1 | Vidji vraga su sedam binjisah, |
| s2 | su dva maca a su dvije krune, |
| s3 | praunuka Turkova s Koranom! |
| s4 | Za njim jata prokletoga kota, |
| s5 | da opuste zemlju svukoliku |
| s6 | ka skakavac sto polja opusti. |
| s7 | Francuskoga da ne bi brijega, |
| s8 | aravijsko more sve potopi. |
| s9 | San pakleni okruni Osmana. |
| s10 | darova mu lunu ka jabuku. |
| s11 | Zloga gosta Evropi Orkana! |
| s12 | Vizantija sada nije drugo |
| s13 | no prcija mlade Teodore; |
| s14 | zvijezda je crne sudbe nad njom. |
| s15 | Paleolog poziva Murata |
| s16 | da zakopa Grke sa Srbima. |
| s17 | Svoju misli Brankovic s Gertukom. |
| s18 | Muhamede, to je za Gertuku! |
| s19 | Sjem Azije, dje im je gnjijezdo, |
| s20 | vrazje pleme pozoba narode - |
| s21 | dan i narod, kako cuku tica: |
| s22 | Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, |
| s23 | Murat Epir, a Muhamed Grcku, |
| s24 | dva Selima Cipar i Afriku. |
| s25 | Svaki nesto, ne ostade nista; |
| s26 | strasilo je slusat sto se radi! |
| s27 | Malen svijet za adova zvala, |
| s28 | ni najest ga, kamoli prejesti! |
| s29 | Janko brani Vladislava mrtva; |
| s30 | sto ga brani, kad ga ne odbrani? |
| s31 | Skenderbeg je srca Obilica, |
| s32 | al' umrije tuznim izgnanikom. |
| s33 | A ja sto cu, ali sa kime cu? |
| s34 | Malo rukah, malena i snaga, |
| s35 | jedna slamka medju vihorove, |
| s36 | sirak tuzni bez nigdje nikoga... |
| s37 | Moje pleme snom mrtvijem spava, |
| s38 | suza moja nema roditelja, |
| s39 | nada mnom je nebo zatvoreno, |
| s40 | ne prima mi ni placa ni molitve; |
| s41 | u ad mi se svijet pretvorio, |
| s42 | a svi ljudi pakleni duhovi. |
| s43 | Crni dane, a crna sudbino! |
| s44 | O kukavno Srpstvo ugaseno, |
| s45 | zla nadzivjeh tvoja svakolika, |
| s46 | a s najgorim hocu da se borim! |
| s47 | Da, kad glavu razdrobis tijelu, |
| s48 | u mucenju izdisu clenovi... |
| s49 | Kugo ljudska, da te Bog ubije! |
| s50 | Ali ti je malo po svijeta |
| s51 | te si svojom zloscu otrovala, |
| s52 | no si otrov adske svoje duse |
| s53 | i na ovaj kamen izbljuvala? |
| s54 | Mala ti je zertva sva Srbija |
| s55 | od Dunava do mora sinjega? |
| s56 | Na tron sjedis nepravo uzeti, |
| s57 | ponosis se skiptrom krvavijem; |
| s58 | hulis Boga s svetoga oltara, |
| s59 | munar dubi na krst razdrobljeni! |
| s60 | Ali sjenku sto mu sce trovati |
| s61 | te je u zbjeg sobom unijese |
| s62 | medju gore za vjecnu utjehu |
| s63 | i za spomen roda junackoga? |
| s64 | Vec je u krv ona prekupata |
| s65 | stoput tvoju, a stotinu nasu! |
| s66 | Vidji posla cara opakoga, |
| s67 | koga djavo o svacemu uci: |
| s68 | Crnu Goru pokorit ne mogu |
| s69 | ma nikako da je sasvim moja; |
| s70 | s njima treba ovako raditi... |
| s71 | Pa im poce demonski mesija |
| s72 | lazne vjere pruzat postastice. |
| s73 | Bog vas kleo, pogani izrodi, |
| s74 | sto ce turska vjera medju nama? |
| s75 | Kuda cete s kletvom predjedovskom? |
| s76 | Su cim cete izac pred Milosa |
| s77 | i pred druge srpske vitezove, |
| s78 | koji zive doklen sunca grije? |
| s79 | Kad danasnju premislim vijecu, |
| s80 | raspale me uzasa plamovi: |
| s81 | isklati se braca medju sobom, |
| s82 | a krvnici, jaki i opaki, |
| s83 | zatrijece sjeme u odivu. |
| s84 | Grdni dane, da te Bog ubije, |
| s85 | koji si me dao na svijetu! |
| s86 | Cas proklinjem lanski po sto putah |
| s87 | u koji me Turci ne smakose, |
| s88 | da ne varam narodnje nadanje. |
| | |
| | Vuk Micunovic lezi blizu vladike; Pritajio se kao da spava, ali sve cuje divno. |