Up First Prev Next Last
Psalmi Davidovi, glava 107.
1. Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je doveka milost Njegova.
<Mat. 19:17>
2. Tako neka kažu koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke
neprijateljeve,
3. Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od severa i mora.
<Psal. 106:47> <Isa. 49:12> <Jer. 29:14> <Jezek. 39:27>
4. Lutaše po pustinji gde se ne živi, puta gradu naseljenom ne
nahodiše;
<Psal. 107:36>
5. Behu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
6. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje
njihove.
<Psal. 25:17> <Psal. 50:16> <Isa. 41:17> <Jer. 29:12> <Os. 5:15>
7. I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
<Jezd. 8:21> <Isa. 63:12>
8. Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, i za čudesa Njegova radi
sinova ljudskih!
9. Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
<Psal. 34:10> <Isa. 55:1> <Mat. 5:6> <Luka 1:53>
10. Sedeše u tami i u senu smrtnom, okovani u tugu i u gvožđe;
<Jov 36:8>
11. Jer ne slušaše reči Božijih, i ne mariše za volju Višnjeg.
<Psal. 73:24> <Plač 3:42> <Luka 7:30> <Dela 20:27>
12. On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne beše koga
da pomogne.
<Isa. 12:2>
13. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje
njihove;
14. Izvede ih iz tame i sena smrtnog, i raskide okove njihove.
<Psal. 146:7> <Dela 12:7>
15. Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, i za čudesa Njegova radi
sinova ljudskih!
16. Jer razbi vrata bronzana, i prevornice gvozdene slomi.
<Isa. 45:2>
17. Bezumnici stradaše za nevaljale puteve svoje, i za nepravde svoje.
<Psal. 14:1> <Priče 1:22> <Plač 3:39>
18. Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i dođoše do vrata smrtnih.
19. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje
njihove.
20. Posla reč svoju i isceli ih, i izbavi ih iz groba njihovog.
<4 Moj. 21:8> <2 Car. 20:4> <Mat. 8:8>
21. Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, i za čudesa Njegova radi
sinova ljudskih!
22. I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju dela Njegova u pesmama!
<3 Moj. 7:12> <Psal. 50:14> <Jevr. 13:15>
23. Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
24. Oni su videli dela Gospodnja, i čudesa Njegova u dubini.
25. Kaže, i diže se silan vetar, i ustaju vali na njemu,
26. Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u
nevolji razliva;
<Psal. 22:14> <Isa. 13:7> <Naum 2:10>
27. Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
<Jov 12:25>
28. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje
njihove.
<Jona 1:6>
29. On obraća vetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
<Psal. 65:7> <Isa. 50:2> <Mat. 8:26> <Mar. 4:39>
30. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
31. Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, i za čudesa Njegova radi
sinova ljudskih!
32. Neka Ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starešinskoj
slave Ga!
33. On pretvara reke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
<1 Car. 17:1> <Isa. 34:9> <Jezek. 30:12> <Joilo 1:20> <Naum 1:4>
34. Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onih koji žive na
njoj.
<1 Moj. 13:10>
35. On pretvara pustinju u jezera, i suvu zemlju u izvore vodene,
<Jov 38:26> <Psal. 104:10> <Isa. 41:18>
36. I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
<Dela 17:26>
37. Seju polja, sade vinograde i sabiraju letinu.
38. Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umanjuje.
<1 Moj. 12:2>
39. Pre ih beše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
<2 Car. 10:32> <Jezek. 5:11>
40. On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gde
nema puteva.
<4 Moj. 14:33> <Is.N. 10:24> <Jov 12:21> <Jov 12:24> <Jov 21:28>
41. On izvlači ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
<1 Sam. 2:8> <2 Sam. 7:8> <Jov 8:7>
42. Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
<Jov 5:16> <Jov 22:19> <Priče 10:11>
43. Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznaju milosti Gospodnje.
<Jer. 9:12> <Dan. 12:10>
|